Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


25.04.2010.

Volim biti podli stvor

Kako sam samo bila zločasta noćas... Leleee... I baš mi nešto dobro. Što veći belaj napravim - mirnije spavam, šta li... A baš se nisam  nadala...
Elem, izađem ja sinoć sa svojim Prijateljicama, jedinim normalnim straight ženama u svom okruženju, koje su uspjele da nađu normalne muževe i očuvaju brakove, rode pametnu i lijepu djecu nad kojom bdiju 24 sata na dan, naprave kuće, pokupuju auta, idu na ljetovanja, sve što treba. (Mislim, imam ja još nekolicinu takvih Prijateljica, ali su razasute po planeti.) Straight društvo - straight izlazak, lagano, opušteno, ćakulanje, vruće kifle, šetnja, razmjena poklona i pametni razgovori, ma sve kako valja.... I odu žene u svojim autima svojim normalnim muževima i očuvanim brakovima, pametnoj i lijepoj djeci u napravljenim kućama.
Ja ostanem. Normalno. Bez normalnog muža i očuvanog braka i ikakve djece.
''Dokon mozak - đavolje igralište'', završim u nekoj podstanarskoj gajbi u nekom budžaku Mahalopolisa, živa do noćas nisam znala da taj rukavac postoji. A i kad si u svom gradu, onda nekako slabo imaš doticaj sa ljudima koji se potucaju po podstanarskim stanovalištima, iako si ih i sam promijenio nebrojeno po raznim destinacijama, ali ne i u svom gradu... I onda nekako ispadneš iz te priče, sve ti začudno. I nekako drugačije nego kad je tebi selidba bila stanje, a ne događaj. Čudna stanovališta - čudni i ljudi u njima, ali dobro de, imamo zajedničke prijatelje i prijateljski su nastrojeni, pa sve u redu. Nije ni to, naravno, bilo dovoljno, nego se opet razbismo na grupice i završismo svak u svojoj omiljenoj kafani.
A u kafani... Pogibija. Kao što odavno nije bilo. I ne znam je li do prekomjerne količine alkohola, muzike, atmosfere, ali sve mi nešto dobro. Dok ne krenu neka trema kao najava nečega... Nisam dugo morala da dumam , eto ti The Vječnog sa sve nekom novom djevojkom i novim prijateljem. Tu mi se opasno sloši, ne umjedoh, glupa, ni da sakrijem... Pa mi bi najlakše da to potopim u još alkohola.
Vidi moja druga polovina u iščekivanju Godota da ja nikako nisam dobra i na opasku da bi mi dolazak Povremenog (kog ona organski ne podnosi ) došao kao mnogo dobra varijanta za popravljanje situacije, odgovori da bi ga i ona sada istrpila samo da ne budem tako loša.
Ni ne završismo mi taj dijalog, kad eto ti ga Moj Najljepši Drug i Povremeni u kompletu. Mladi, lijepi zgodni, harizmatični - sve što jednoj ženi treba za povratak samopouzdanja i sve što jednom desetak godina starijem muškarcu, koji pritom nikad nije bio ni tako lijep ni tako zgodan, treba za udar na ego. A The Vječni je ego manijak.
Nisu bitne godine potrošene ljubavi uzalud, nije bitno bacanje bisera pred svinje, nisu bitni dugovi, ni svađe, ni oprosti, ništa više nije bilo bitno. The Vječni cijeni pojavno. A od onog što se pojavilo njemu nije bilo dobro. I ja to sigurno znam. Ne zato što je pokazao, nego zato što nije. Zato što ja znam tačno do u tanka crevca kako misli.
Nije The Vječni nikad zažalio što me odjeb'o. Ni što me povrijedio. Ni što me više nema. Niti bilo šta slično tome. U The Vječnom je nastao problem kada je shvatio da ima višak vremena. Nije njemu zasmetao nedostatak mene, već je shvatio da on tu prazninu nema gdje da popunjava. Nema ko da sluša, da tetoši, čuva, brine, voli, daje sve što se od njega ne traži, a ništa ne traži zauzvrat.
The Vječni mnogo voli da odmjerava snage. Da nadjebe i zapiša sve što može. I što ne može. A može mnogo. Ali bitka sa Mojim Najljepšim Drugom i Povremenim je unaprijed izgubljena. I što je najstrašnije, to mi je nekada davno priznao. A zna da ja pamtim kao slon.
I tako.... Vratilo se raspoloženje, samopouzdanje. Sve bilo mnogo lijepo. U neka doba smo se razišli i razvezli, naravno svako svojoj, a Povremni i ja mojoj kući...
I probudim se danas, u neki nepristojan sat... Ali sa osmijehom. Sa osmijehom zbog Povremenog i malo širim zbog The Vječnog.
Mnogo je zajebano kad neko zaigra tvoju igru, koju niti cijeni, niti voli, niti zna da igra - i pobijedi te. ''Tražili ste - gledajte!''

Waiting for Godot
<< 04/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."