Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


28.04.2010.

Našla fotku, pa se sjetila...

Nekad jesenas našle se Dupla Raspuštenica, Neudata i ja na ručku, ali pošto je kafana dobro znana, niko nas nije sprečavao da popijemo previše, pa i da zapalimo... Elem, ništa se tu spektakularno nije desilo, radno vrijeme kafane iscurilo, a mi samo prešle u prvu sljedeću sa dužim radnim vremenom. Kad tamo nekakav novi mlađahan konobar. Sladak.

Pošto nijedna nije gadljiva na mlađe muškarce, krene tu neka zajebancija i prebrojavanje, što godina, što koječega i domisli se Dupla Raspuštenica da pogađamo koliko bi Konobar mogao imati godina.

''Je l' primljen u Savez pionira Jugoslavije?''

N: ''Koja je zadnja generacija?''

''Mislim '81.''

N, DR, unisono: ''Ma daaaaaaaaj... Ma nema pojma! Nema teorije... Pa u šta ti gledaš? Ti stvarno nemaš pojma... Aaaaa...''

Naljepiše me k'o budalu.

''Znači, ne pamti Titu. Pa koliko vi mislite da ima?''

DR: ''Šta mislite sjeća li se on Vučka?''

''Pa ja sam mislila da pamti Titu, samim tim mislim da bi morao pamtiti Vučka.''

N: ''Ma nema pojma! Ja mislim da on ne pamti ni Zagija.''

DR: ''87?''

N, Ja: ''Jeste, '87...''

Uzmuva se Konobar oko nas, razgledasmo ga sa svih strana, sprdala se ja da bi to tete trebale temeljno pregledati, ne znam ja ništa dok ne prepipam, bla, bla... Na kraju se one bez dileme složiše da Konobar ne pamti ni Zagija. Ja u šoku.

''Pa, sjeća li se Alije, jebote???''

 

Waiting for Godot
<< 04/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."