Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


28.04.2010.

Ni sexa ni grada. Samo Facebook naš nasušni.

Predlažem da se profil na FB uvede kao obaveza za sve građane naše domovine. Zato što je tamo sve počelo.
Imam ozbiljan problem. Kako ja da držim pod kontrolom mahalu koja nema profil na FB? Sve te potencijalne ljubavnike, prijatelje i neprijatelje?
Zahvaljujući FB pronašli smo sve svoje školske drugove. Pa ljude iz svih gradova gdje smo bili u izbjeglištvu. Našla nas je naravno i gomila ljudi koji nas nisu interesovali ni prije 18 godina, ali nema veze. To je već kolateralna šteta, nus pojava. Mora i toga da bude u ovako ozbiljnim projektima.
Kako bez Fejsbuka da utvrdiš koliko je ko licemjeran? Informacije tipa komentara na slike djece prijatelja koje nisi vidio 20 godina su od krucijalnog značaja. Kad vidiš da se nekom like slika djeteta koje je dozlaboga ružno – sve ti je jasno. Ili: ''Jao, draga, super izgledaš! Pa ti ne stariš uopšte! Ljepša si nego u gimnaziji!'' A na slici polovni odron koji ne možeš ni zamisliti kako je izgledao u gimnaziji kad je sad ljepši.
A tek razne notifikacije! Informacija ko je fan namaza, ko vladike Grigorija, ko prebrojava Srbe, Hrvate, Bošnjake, Bosance i Hercegovce, Sarajlije, papke, seljake i ine socijalne, nacionalne, intelektualne i ko zna kakve sve ne grupacije. Pa onda šta je ko kome poslao. Medvjedići, poljupci, srca, virtuelne ture pića, proizvodi iz mamine kuhinje, umjetnine domaće radinosti, dosjetke iz stripova... Pa onda ko igra poker povazdan, ko bije nekakve bitke, ko je u čijoj mafijaškoj bandi. Ih, brate, pa sve to lijepo dobiješ u notifikacijama.
A Farma! E Farma mi je omiljena. Ko je usvojio kravu, ko obrao tikvice, ko je kome komšija, ko ima patke, pa to su tek informacije vrijedne pažnje. 
Tek jezik. Nikad živ čovjek ne bi mogao utvrditi koliki je čiji nivo obrazovanja, znanja stranih jezika i nepoznavanja maternjeg da nam nije Fejsbuka. Načisto uzdrhtim od oduševljenja kad umjesto č i ć ugledam ch. Pa w umjesto v ili l. Smijeh u vidu OMG, LOL, xexexexexe. Ili u kao ooo (''looooda''). Fejsbuk nam je otvorio potpuno novu percepciju u lingvističkim proučavanjima. Za to treba posebno da smo mu zahvalni.
FB ima još gomilu korisnih situacija. Razne grupe za zabavu. To je u našoj domovini u radno vrijeme od neprocjenjivog značaja. Kako bi se čovjek oslobodio tolikog stresa? Iznervira te šef sabajle, nisi još ni onu prvu kafu popio. A ti lijepo na Fejs. Pa na Neobične slike i situacije Sarajeva. Pa umreš od smijeha k'o čovjek. Klikneš na Home i dok 47 puta potpuno orgazmički isklikaš Ignore – antistres terapija bude više nego uspješna. Osim toga, opštepoznata stvar je da su plate u našoj domovini bijedne. Ne postoji uspješniji metod za ''Ne možeš me ne platiti koliko mogu ne raditi'' od drkanja po Fejsbuku.
Pomoću Fejsbuka utvrdim i kakvi su mi drugari. Objasnim im da hoću da objavim pričicu, pa čisto da ne lutam, da vidim ima li smisla to što mi je na pameti pošaljem koncept. A onda dobijem razne konstruktivne kritike. Potpuno kao u onoj priči Zašto muškarac ne može da ima kolumnu o ljubavnim jadima. Uglavnom dobijem kritike tipa: ''Ko, ko, ko? S kim? Ma koga sad…?''.
Kako ja da utvrdim za nekog ko nema profil na Fejsu je li on u relationship? I koje je godište? I čiji mu se link like? Dalje, posebno me frustrira što ne mogu u fotkama da utvrdim kako je izgledao kad mu je bilo 10 godina. I kako ga je mama oblačila. Kako ću onda znati iz kog backgrounda dolazi? Je li bio papak, pa se sad malo emancipovao, ili je to neka normala? Ne možeš bez slika iz djetinjstva da utvrdiš jesu li mu po stanu visili gobleni i je li imao šarene ćilime. Kako da utvrdiš koju je školu završio? Onako lijepo pretamburaš friends i samo ti se kaže ako on to već nije stavio u info. Kad to sve utvrdim, sve je lakše. Znam i gdje da počnem i kako da svršim.
Provjerim kojim grupama pripada. Čim ugledam Ešhedu en la illahe illallah, we ešhedu enne Muhammeden 'abduhu we resuluhu – bezbeli s njim pivu neću otresti. O štovateljima pravoslavnih vladika da ne govorim. Sedam nedjelja Časnog i 5 Božićnog posta (plus svi ostali postovi) stvarno ne obećavaju kakav redovan seks.
Ako nema profil na Fejsu kako započeti komunikaciju u kafani? Ako ne možeš izanalizirati s njim sve što je danas bilo na FB, o čemu da pričaš uopšte? Današnji prosječan sarajevski muškarac ne čita ni Dnevni avaz, a kamoli šta drugo. A da trućam o reprezentaciji i kladioničkim listama – ne mogu. Ja ne gledam televiziju, tako da potencijalni on i ja bez FB uopšte nemamo zajedničku temu.
Kako živ čovjek da ostavi tragove ili prepozna ostavljene bez Fejsa? Evo ja nisam pametna. Ja uopšte više ne pamtim kako smo se ikad išta dogovarali bez Fejsa. Kako ja da utvrdim kad, gdje i s kim neko izlazi bez Fejsa? Ovako lijepo vidim da je Mister X pitao Mistera Y kad i gdje se nalaze, a ovaj mu odgovorio ''Ništa do subote.'', i ja normalno u petak ostanem kući. Šta sad ima da se smaram u petak u kafani kad znam da neće izaći?
Dalje, ima tu još raznih korisnih saznanja. Ne samo ličnih, već za opšte dobro. Npr. mojoj prijateljici se sviđa lik u stogodišnjoj vezi. A ti lijepo upratiš da se veza klima. Čas je u relationship, čas no longer listed as married, čas engaged, pa onda That's complicated... Odmah ti vidiš da tu nema selameta i da ona tu treba da pritisne. I normalno, ti to gledaš, a ne ona zainteresovana. Taman posla. Možda čovjek ima jednu od 50 ili svih 50 aplikacija Vidi ko ti gleda profil – gdje sad da se ofira sa svog profila?! A da ne pričam o obrnutoj situaciji i utvrđivanju ko tebi gleda profil. Ili koji mu se tvoj link like. Ili status. Ili note. Lijepo ti zabaciš udicu, pa malo sačekaš. Pa vidiš da li mu se like. Pa ako mu se like, a ti još baciš komentar. I opet malo sačekaš. Ako ima još ponešto i da doda, onda pređeš na private messages. Ili još bolje na chat. Tamo ništa ne ostaje, nema tragova. Onako nekad zaboraviš da izbrišeš mailove iz inboxa, a naravno da ti prijateljica koristi profil u gore navedenim situacijama. Šta sad ona ima da ti čita poruke, pa da još i njoj moraš objašnjavati sve kontekste...  Onda odeš na njegov profil pa mu provjeriš activities. Ako je obrisao sa svog walla sve što je pisao po tvom profilu – nešto ne valja. Ili mu je cura u friends ili neka njena drugarica koja će joj to već prenijeti, ali u svakom slučaju – cura postoji. Dakle, iako se u živoj komunikaciji u kafani to tako nije dalo naslutiti – cura sigurno postoji.
Isto tako obrneš situaciju. Lijepo i ti ostaviš tragove. I onda naveče u kafani nema fule. Samo što se ti montiraš za šank – eto ti ga. Sa jaranom, normalno. Da The Jaran zabavlja prijateljicu. A možda i The Jaran šta hajruje.
Itd., itd.
I recite vi meni sad nije li Fejs živom čovjeku neophodan? I zar profil ne bi morao biti zakonska obaveza svih građana između 20 i 40 godina? Pa mi smo usamljena generacija, ne družimo se, nemamo vremena za kafe, sijela, derneke, kafanu, nas melje tranzicijski kapitalizam. Kako da se kurvaš bez Fejsa? Kako da se povežeš sa ljudima? Morala sam ja ovo da napišem da i meni to sve još malo bolje legne, onako da mi se poslože kockice u glavi. Sad mi je sve mnogo bistrije. Sad sam još uvjerenija da imanje FB profila mora nekako zakonski da se reguliše.
Odoh ja da pravim grupu FB profil – zakonska obaveza za sve punoljetne građane BiH. Da vidim hoće li mu se like...
Waiting for Godot
<< 04/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."