Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


05.06.2010.

Iznenađenje

Alkohol potpuno drugačije utiče na mene nego nekad. I čudno mi to. I slabo se snalazim. Osnovna impresija mi je da mi je percepcija vremena potpuno pomjerena. Razvuče mi se mozak na neke vrlo začudne vremenske jedinice.

Spavala sam bezmalo 12 sati, sa pauzom za aspirin.

Kad sam se probudila, konačno, koncert na kom sam sinoć bila od 10, pa do pola 12, npr. mi se čini kao da je bio prije 2 godine. Najbliže mi se čini kafana u ono vrijeme kad mi je bilo u njoj dosadno, pa onda kako mi šta bivalo zanimljivije, i u stvarnom vremenu bliže - to mi se čini dalje. Nešto mi jedino k'o taj taksi pripada na pravo mjesto.

A ugodno sam se iznenadila baš jednim zanimljivim razgovorom sa malim AA drugom. Sve tako ucirkani ga mi zadali o umjetnosti. Jeste, to je nekad bilo normalno tako  razgovarati, ali nije odavno. Zato što mali o tome ne znaju ništa i ne zanima ih. Odavno se u kafani samo šupljira, zato što u kafani generacije nema. A pametne djece je poražavajuće malo. Samo su za nešto bolji od generacije.

I lijepo sam mamurna. Sad me ne boli glava, a misao mi jurca i ne mogu je stići, a fizički sam sva usporena. Strašno volim taj osjećaj, sličan mi daje i poneka vutra, zato i nju volim. Sve ti je kao nešto unutra kristalno i čisto, bistro, jasno, i osnažene i pojačane percepcije mirisa, boje, zvuka, svega, a zapravo si u potpunom neskladu sa sobom spoljašnjim. S vana si sav glup i usporen i smotan, ali i to vidiš kao prednost nad vanjskim svijetom, kao neki kornjačin oklop, koji tu tvoju unutarnju usijanost štiti od pogleda glupana. Ionako te niko ne shvata ni kad si normalan, a kamoli u ovim svečanim stanjima. Tebi dobro, taman sad treba neko da ti to usere.

I pustiš Ellu Fitzgerald, npr. Pa ti i to kao jasnije nego ikad. Neka profinjena sjeta. I baš otkriješ nešto novo u nekoj dionici koju znaš napamet. Ili pustiš neku limunadu od filma. I baš ti se dopada. Ideju nemaš šta gledaš. Sad bi mi neki Hugh Grant i Julia Roberts legli k'o budali šamar. Ain't no sunshine when she's gone... I neke slike se smjenjuju. Pa prikunjaš.

Pa telefon.

Poznat sopran. (A što ne volem te soprane...) Prijateljica! Jedna od one dvije straight žene, o kojima sam već pisala, kojoj sam baš danas obećala lektorisati diplomski. Ne da sam zaboravila, negooo...

Back to life, back to reality...

Waiting for Godot

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."