Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


09.06.2010.

Do mene je

Postoje 2 sarajevska muzičara koja ja nisam uspjela da svarim ni u sodi ni u vodi za njihovih višedecnijskih karijera. Ima od njih i gorih i glupljih i muzički neobrazovanijih i svakakvih, ali... Iz nekog razloga meni su ova dvojica vrhunac antipatičnosti. Mrski su mi pojedinačno jako, a u duetu su mi još mrži.
Znam ja i da o ukusima ne vrijedi raspravljati i da me niko ne tjera da ih slušam i da mi ništa ružno u životu nisu uradili, ali džaba. Ne mogu se nikako suzdržati da ih bar malo ne pljucnem čim ih vidim/čujem. (Ima ovih posljednjih godina i treći im jaran, samo što je taj iz Beograda i malo je mlađi, ali isto mi je s njima u rangu, a već je stigao snimiti po pjesmu i sa jednim i sa drugim; i još se za koji dan njegov koncert ovdje u Sarajevu na nekoj televiziji najavljuje kao ''muzički događaj decenije''! Da se usereš!)
Prije par godina, taman u ovo neko vrijeme, početak ljeta, sunce i to, snimiše oni nekakv ''hit'' sa sve nekim hodžama i popovima, balerinama i cirkusantima, uz Čaršiju niz Čaršiju; sve skupa neki pokušaj da ispadne kao kad Brega piše muziku, a Kusta režira spot. Čemer, pa eto ti. E koliko god su mi dotad bili mrski - otad su mi još malo mrži. Kad ga u bijelim odijelima, a svi tako veseli i razigrani, i sveštenstvo i sihirbazi zapjevaju: Dabogda šćeri da dragi Allah sreću da, bla, bla - meni se pomrači.
Ove godine, opet u ovo vrijeme, početak ljeta, sunce i to, opet njiha dvojica u zajedničkom projektu. Sad ne pjevaju. Sad pričaju! Onaj jedan frflja, k'o što i frflja, a onaj drugi se zavadio sa č i dž i još nazalira. E sad išću para. Vis-à
-vis autorskih prava. I to bi trebalo da je u redu, svuda na svijetu je u redu. Ali jok! Mene i to nervira. Nikako onaj gad u meni ne može da miruje. Nikako ne mogu da odolim, a da svaki put ne pomislim: Pa nek vam dragi Allah da!

Waiting for Godot

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."