Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


18.06.2010.

Je l' ja gubim razum ili šta?

U zadnjih nekoliko dana više stotina puta sam čula riječ vuvuzela, te krenuh po informaciju da vidim šta je to i čemu tolika prašina oko toga.

Šta je vuvuzela naučih od Borisa Dežulovića i dobih još gomilu informacija, koje jasno artikulisaše nešto što već godinama nosim u sebi, ali mi stvarno ne bi dobro nakon toga.

I onda još odlučim da čujem kako zvuči ta vuvuzela, e da bih zaboravila šta Dežulović napisa i uključim BHT. Tamo naravno nekakva utakmica, čuje se trubljenje u pozadini, ali vrlo prigušeno, pa sad ili su se tonci navježbali da to prikrivaju, ili to uopšte nije tako strašno – ne shvatih, ali ne lezi vraže!

Kad god ja pođem po jednu informaciju, ja završim ne nečem petnaestom. Dakle, ja tu vuvuzelu čestito ne čuh. Ali čuh komentatora. Jedno 6 minuta izdurah junački.

Da ja kojim slučajem volim fudbal, kao što ne volim, i da želim da pratim SP, kao što ne želim, ja bih onog čovjeka ''ubila na mestu''! U životu nisam čula ništa dosadnije. To je neki ravnjak, od kog se meni prispalo za 5 minuta doslovce. Pa ja tom čovjeku ne bih dala ni komemoracije da prenosi, a ne utakmice! Stra-ho-ta!

E tako uspavana, još malo drk, drk, drk po onom daljinskom. RTS. Snimim na sceni neki jazz orkestar, zadržah se taman koliko i na BHT-u. Majko mila...

Neki ufitiljeni mladi čovjek, kome je muzički uzor očigledno Sanja Ilić, nešto vazi. I tu on reče kako mu je drago da oni, orkestar je li, i pred tom publikom (gdje god da je mjesto radnje i koja god da je to publika, a negdje je u Beogradu, bezbeli, gdje bi drugo) mogu da izvode iste kompozicije koje su izvodili na takmičenju jazz orkestara mediteranskih zemalja, na kom su predstavljali Srbiju. Ja slušam pa ne vjerujem. Gledam pa ne vjerujem. I veli on tu još, sav tako ženstven i svilen, kako oni sviraju jazz muziku na tradicionalnim... jebem li ga, ne umijem od muke da citiram, valjda tradicionalni srpski etno jazz. To kad sam se ja uključila taman su završili Svilen konac, a sljedeća kompozicija je Moj golube, pa poslije nje Peče čiča rakiju. I onda još ispade na pozornicu Bilja Krstić da uz jazz orkestar otpjeva ono neko Julajulaje, džezerski do kurca, k'o što ga vazda i pjeva, a orkestar stvarno svira jazz, a ta Julajulaje osnovna melodijska linija se jedva nazire.

I tu ti se ja, za promjenu, ispizdim načisto. Ovog Sanju Ilića Mlađeg nemam uopšte živaca da komentarišem, elem...

Poslah sms na par brojeva da mi neko objasni po kom kriteriju Srbija spada u mediteransku zemlju. Najlogičniji dobih od Ljube, of course. Veli žena: ''Pa Srbija do Barija! :D''

P.S.

S nešto zakašnjenja oglasi se i The Matza: ''Zbog pruge Beograd-Bar.''

18.06.2010.

Otvoreno pitanje za starosnu dob 35+ bez obzira na pol

Jesu li otužnije bivše ljepotice ili bivši jebači?

Evo i muzička podloga :p :))): 

18.06.2010.

Ostrvo Dobre Trave

Drugarstvo i vožnja i sunce. Kosa i vjetar, da li možeš da li želiš da si uvek tako jaka... I Chardoney. I dobra... Mačak i ja volimo sladoled... Jazz i boje. Žamor. Poslije zvjezdan svod i mrak. Razliveni semafori... Sparno je sad. Dominic Miller... Those who speak know nothing... Možda bi Crnjanski znao.



















<

Like those who curse their luck in too many places
And those who fear are lost

Waiting for Godot

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."