Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


20.06.2010.

Klinceze

Kolegica ima ćeru. Ćera ima 3 godine kad se događa sljedeći dijalog:

Rumena, mokra i umorna, izmrcvarena snijegom i hladnoćom, ćera kaže majci:

''Hoću da me vodiš na more!''

''Pa vodiću te na ljeto, akobogda.''

''Neću akobogda, hoću sad!''

 **********************************************************************  

Pošle Najljepša, Mala i ja na kafu u Galiju, pa završile u Gradcu. S nama je i Najljepša's Daughter. Godina: 4.

Vučemo se od kuće do plaže, a N's Daughter tersa. To što četvorogodišnja djevojčica tersa izmrcvarena putovanjem i vrućinom, pa je još i tek probuđena i gladnjikava i nije kakvo čudo, ali N's (ne)reakcija meni počinje ići na jetra.

Da skratim priču, obavile smo sve što treba, konačno smo na plaži; Daughter tersa bez prestanka, sve tri smo joj se naugađale k'o čiru na guzici. I konačno joj Najljepša ubode žicu.

''E, sad mi je taman'', veli.

I smiri se Daughter jedno 4 minute. Kreće tersanje again. Ja ne mogu dalje.

''Dobro, Daughter, u čemu je sad problem?! Hoćeš li prestati više i pustiti mamu da odmori bar pola sata?''

Najljepša ćuti. Mala ćuti. Znaju kakva sam kad mi padne klapna. Daughter me gleda pogledom između suza i mržnje. Napućile se crvene usnice kao jagodica, onaj mali jepi prćasti nos još se naprćio. Ćuti i ona. Zakratko. Pa opet tersa mami. Ja ne odustajem:

''Čuješ li ti šta te ja pitam? Šta sad ne valja kad si maloprije rekla da ti je sve taman?''

''E pa neću da mi je taman, hoću da mi je super!'', odbrusi mi klinceza i prosvijetli nas za cijeli život.

Waiting for Godot

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."