30.

Od 30.12. me bije maler. A 30. me bije poseban maler. Pa i jutros… Sad se već loše tripujem, baš mi nije dobro….
Gile i ja u autu, Kapetan Esid, sunce, ptice, cvijeće, bi rekao čovjek konačno došlo proljeće. Haos u saobraćaju, znam da me čeka horor na poslu, loše sam i spavala (a baš mi bilo lijepo u kafani sinoć dok za kurac ne natrčah na The Vječnog), no ne dam se zbuniti, petak je i 3 dana se neće raditi i biće sve divno, neće me omesti čak ni prigovarajući roditelji ničim izazvani da mi dođu za praznike, nema veze ni što plata neće biti prije praznika, sunce je, sve je divno, opet sam se zaljubila u Gileta i idemo nas dvoje na posao, svira Gile, ja pjevam k'o sretna. Sve moje više nije moje, sve moje… Šta koji k… Glava mi u onom naslonu, kvrcne mi ružno u vratu. Nešto mi se zlatni u retrovizoru. Eno hoće da mi uđe u gepek. A da ti jebem milosnu majku!
Iz zlatnog automobila, tako nešto ružno nisam vidjela u životu, ono je sigurno neki fiat, izlazi jednako ružna vlasnica vrištećeg soprana (a što ja ne volem te soprane!), plavuša of course, našminkana za noćni izlazak i ronda, potpuno izbezumljena.
Kidišem ja na nju u korida stilu, bacim pogled nalijevo preko ramena i u momentu shvatim:
       da se spuštena sportska zlatna ružnoća dopola nabila u moju kuku,
       da golfu ne fali ništa osim plastične kapice sa kuke,
       da je plavuša 2x manja i 2x tanja od mene,
       da je izbezumljena od straha i da joj je taj frontalni napad posljednji bastion odbrane.
I od šta ja sad tu da krvarim ruke? Niđe veze.
”O'š zvat muriju?”
Sopranske frekvencije pište nešto što ne razumijem, ali shvatim gestu da neće. Đe da zove, em kriva, em se razbila, em meni ništa, em stojim nad njom k'o orao kokošar nad piletom, ali kad je dovoljno glupa da mi se zaleti u dupe dok STOJIM u raskrsnici, haj znaj, možda je dovoljno glupa i da zove muriju.
”Doviđenja i prijatno!” vratim se Giletu preponosna što je nisam naudarala.  
Ali me boli vrat. Baš. I loš mi trip.
A je l’ će sad da se razbije maler kad sam svima rekla?
I neću morati nositi onu kragnu, jelda?
estragon
Pripadam generaciji čije su godine pojele kirije. Opširnije na: http://waitingforgodot.blogger.ba/arhiva/2011/06/16/2789197

3 komentara

Komentariši