Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


16.07.2010.

17 years later

Prijateljstvo je konačno u istoj državi i u istom gradu. I feeeeeel good! Tanananaa

E sad... Na jug, na jug, vrišti glas, i otići ćemo valjda. But...

Američki doktorant je stigao po planu, opremljen kako sam sebi ne možeš da vjeruješ. Količina stvari neprepričljiva. A tek informacija.  Mape i turistički vodiči. Laptop and kamera. Koferi, torbe, jastuci za putovanje, 300 čuda. Kad poče sa ispitivanjem o Sarajevu, o kome je usput naučila geografsku dužinu i širinu; površinu i naseljenost; socijalnu, nacionalnu, vjersku, obrazovnu, ekonomsku i ne znam kakve još sve strukture; spomenike i muzeje; aktuelna kulturna dešavanja, etc. - i još to poželi da upotpuni mojim znanjima, doživljajima i impresijama - ja shvatih da nemam pojma gdje živim. To me i '92. koštalo za ostatak života, a sinoć se uvjerih da ništa nisam ni naučila, ali dobro sad. To je neka druga priča.

Za par minuta se nađosmo na ostrvu pod opsadom. Pola kuće je iseljeno u avliju, a Elis buši, brusi, šmirgla, maže i razmazuje, i još se i plavi i otiče... Stigla je da završi 1/3 planiranog po mojoj slobodnoj procjeni. Osim toga treba da obavi još par sitnica tipa administracija (znamo svi kako to obično glatko ide kod nas); rodi lovu; depilira se; spakuje; udomi mačka i nadolazećeg turistu, koji se nenadano umnožio, pa više nije sam sa sobom; i valjda još nekih dvjestotinjak stvari, no ja srećom temeljno zaboravljam.

A ja? Ja sam tek bajka. Ja još nikad nemam pojma šta sve treba da uradim. Ali imam dobru volju.

Volim svoje lude lude prijateljice, radujem se beskrajno što smo se okupile nakon 17 godina, što ćemo zajedno putovati, ići na more, pretresti svoje živote, (''3 staze, 3 puta, 3 stara havera ljuta'' bila neka pjesma ja mislim) i onda se za nekih sljedećih 17 godina sresti ko zna gdje. U istoj ljubavi. I feeeeeeel good!

 

Waiting for Godot

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."