Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


25.07.2010.

Avoiding SFF

Avoiding SFF, a zarad jada Mladog Vertera - nađoh se u centru SFF-a. Glavna impresija: akreditacije. I sjetih se jednog posta koji danas pročitah i pomislih: ''E presra ga, brate, odvadi malo. I ja sam cinik, ali ovo je previše...'' i demantovah samu sebe u mislima momentalno.

Dok sam tako cirkala svoje piće na ćošku terase, kunem se - jedina sa akreditacijom sakrivenom u najdublji džep torbe, jedina u patikama, kargo hlačama i pamučnoj majici, sa srećom dobro navježbanim osjećajem krmeta u Teheranu, i iščekivala kad će to verterovsko ponižavanje da se završi, na nekoliko metara udesno ugledah Mikija Manojlovića. Bar dvadeset godina želim da pipnem tog čovjeka da se uvjerim da li je od krvi i mesa ili je to samo neka jedinstvena forma postojanja energije, but... Nešto me bilo stid. Ni ja više nisam tako mlada, a zamišljam mu reakciju da sam prišla sa zahtjevom da ga pipnem...

Smorena vikom na engleskom, akreditacijama, kvazi svečanom garderobom i tim vaskolikim šarenilom, pobjegoh u svoju kafanu, da kao i ostali mi istomišljenici izbjegavam SFF. E hoćeš...

Samo što smo se parkirale za jedan sto, izboren krajnjim bezobrazlukom stečenim višedecnijskim iskustvom po sličnim institucijama - eto ti ga Kris iz Čikaga da se upozna i da pita je li Sarajevo uvijek ovako interesantno ili je to samo za vrijeme Festivala. Dok sam razjapljenih usta pokušavala na zarđalom engleskom smisliti odgovor na taj idiotizam, koji pritom neće povući više nijedno pitanje, ugledah nadolazeće Drugarstvo. Jao, majko, kad se bačih po njima! Zgranuše se ljudi gledajući koji mi je klinac, ali shvatiše na prvu kad ugledaše nepoznatog debeljka u cvjetnoj košulji i spasiše nas bijede. Zakratko.

Samo što Drugarstvo ode svojim putem, eto ti ga Kris iz Čikaga da se upozna i da pita je li Sarajevo uvijek ovako interesantno ili je to samo za vrijeme Festivala. I sad mu je još i drago što je našao Sarajke, jerbo je dosad u Sarajevu komunicirao samo sa strancima.

Sreća i Bog pa pripadam tipu kafanskog gosta koji pravi takve cehove da ga konobari vole više od rođene sestre, te jedan odmah ostavi sav posao i nađe se u nevolji.

Odjeba Kris i po drugi put.

Taman se nešto zaćakulasmo, krenu Kris ka nama i treći put, kad eto ti ga novi nalet Drugarstva, koji se parkira kod nas i ne mrdnu nikud, te Kris odjeba definitivno.

Taman se raspojasasmo k'o ljudi, kad eto ti novi SFF-ov nalet u vidu Novosađana koji dijele pozivnice za nekakav party u Cinema Cityiju. A paralelno s njima nagrnu i neka neviđena količina lalala stranaca raznih boja i jezika, u ''jao što smo ludi, jao što nam je super'' fazonu.

E tu mi se sloši načisto. Više me nikakve interne zajebancije i prepričavanja skandala iz centrovog centra Festivala ne mogoše zabaviti. Ajmo, Vertere kući, ka' Boga te molim!

Ostatak izlaska provedosmo parkirani u autu pred haustorom i sad, nakon svih tih ljubavnih jada, još začinjenih mojom nervozom zbog nekih mi neispunjenih nakana, ne mogu da spavam. 

O, majko, samo da ovo lalala hoće proći, pa da bar k'o čo'ek jade verterovske u kafani, umjesto na parkingu, rješavam...  

Waiting for Godot

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."