Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


31.08.2010.

G fucking mail!

Pokušavajući navježbati ''prednosti'' gmaila, uspjela sam izbrisati sve kontakte iz istog. Uopšte nisam u stanju da verbalizujem ovaj ispižđaj!!!

30.08.2010.

Ždralovići na ljetovanju

Rođak speleolog

Sin razbludni ode da partija...

Ovaj levat se nasmrt zaljubio, pa je patio i patio...

Na kraju se strmopizdio niz neku liticu...

30.08.2010.

Back to life, back to reality...

25.08.2010.

Teatar apsurda na točkovima

Vladimir & Estragon odlučili da promijene drvo. E sad bih valjda trebala zadati klapu, ili kakvu drugu glazbu, ali ne volem ja to, osim uživo u kakvim zidinama. Ovaj mi se drugi jug nekako bolje uklapa u raspoloženje. A i... Ma ništa. :) Ko zna, zna. Ha ja.

 

24.08.2010.

Ima li vas gdje?!

24.08.2010.

23.08.2010.

Waiting for Didi

E pa stvarno ništa u životu nije kako planiraš, nego kako ti se posloži. Pametna je ona moja druga...
Eto dočekah i tu jebenu vizu, i dadoše mi je baš kakvu sam je tražila, ali... Ništa od Slovenije zasad. Ali jebo to, samo da moj prijatelj bude ok...
Idemo na novo čekanje. Didija i Dubrovnika, ovaj put....

22.08.2010.

Snijeg

Poslao mi prijatelj iz Australije čestitku za rođendan. I svoju sliku sa skijanja. Zaboli me i što me nije zaboravio i koliko je daleko.

I nastavim da mislim na snijeg.

Imam ja jednu drugu na vr' Romanije. Druga je starija od mene 10 godina i direktor je jedne javne ustanove u svom malom mjestu. Kod nje idem kad niko nigdje ne ide, kad se snježni nanosi mjere metrima, a živa u termostatu propadne... Na zgražanje njenih sinova, muža i svekrve, mi onda idemo da se sankamo na imanje njenog oca.

Đed Ilija je iškolovao troje djece koja su zapatila svoje porodice i razišla se. Moja druga je najmlađa i najbliža. Đed Ilija sa svojom družicom traje svoj vijek na Romaniji preko 70 ljeta. Dobro se drže, ali godine čine svoje.

Đedu milo što se nas dvije sankamo. On se tome ne čudi. Popne se na tavan i snese nam ligure. I plastičnog kliska.

Na njihovu trošnu kućicu snijeg pada 7-8 mjeseci godišnje. Svaki dan đed prti snijeg do kapije, šupe i sušnice, da mogu bar do osnovnih potrepština. Kad mu dozlogrdi, zove sina koji je zgađen svim što je vidio i doživio devedesetih u ovoj zemlji odselio u ravnu Vojvodinu i zauvijek napustio i šumu i planinu, i otišao da pošteno, jedino kako umije, zarađuje svoj profesorski hljeb i krči put svojoj novoj porodici.

''Ili dolazi po nas, ili da se besimo'', kratko mu kaže otac.

I onda Rajko najbrže što može dojuri iz Vojvodine na zaleđenu Romaniju i odvede Iliju i Stanu sebi. U Vojvodini proljeće uveliko, sunčano i toplo, behara i cvjeta. Nakon 7 dana đed Ilija sjedne sina pred sebe i ponovi svoju rečenicu, sa varijacijom na temu.

''Ili nas vraćaj kući, ili da se besimo!''

''Pa dobro, tata, šta sad ne valja?''

''Rajko, kakav je ovo narod, jebem ti ja ovaj narod?!''

''Zašto, tata?''

''Rajko, ko ti je sa ove strane?''

''Ne znam, tata.''

''A sa ove druge?''

''Ne znam ni to.''

''Pa, Rajko, kakav je ovo narod, jebem ti ovaj narod?!''

''Drugačiji, tata.''

''Hm... Nije šalni pos'o vazdan presiđet na klupici pod dudom. Tako on, tako mu komšija. A niko nikom ni 'dobar dan' ne veli.''

Onda ih Rajko vrati...

Sljedeći put se vide za Đurđevdan. Tada su svi na broju; sva djeca i sve snahe i zetovi, sva unučad, kumovi, prijatelji, komšije. Tada ni Iliju ni Stanu ništa ne boli, niti im šta smeta. Mala djeca plaču, velika se kikoću, odrasli jedu, piju i pjevaju, dižu zdravice u desetercu, a Ilija krajičkom oka sve to drži pod kontrolom i pokatkad mu oko zasuzi ili se brk malo podigne, zaliči na osmejak.

''I šta kažeš, đede, kako se sada ovdje živi?''

''Nikad bolje.''

Razgovor utišava, djeca se ućutkavaju, svi ćule uši i zagledaju đeda da nije smak'o.

''Kako misliš, nikad bolje? Pa svi se žale...''

''Nikad bolje! Odavde do Sarajeva nije posijan nijedan klas žita, a svi jedu bijeli hljeb. Niko ništa ne radi, a sve kafane pune. Još se svaki za uvo drži. Koliko ja viđeh – nikad bolje. Reci, Sarajko-đevojko, lažem li ja. Ti si jutros otud.''

''Ne, vala, đede'' jedva živa izmucah, zatečena ovim starčevim zapažanjem i sjetim ga se kad god nezasijanu Romaniju pregazim...

 

21.08.2010.

Pošiljaocu poezije

Treba imati obraza i velikog poštenja kad
                                odlučimo da negde
ostavimo svoj trag

Ne može se to činiti na nekim tuđim

                  delima, kao što to čini vetar,
dok brusi mora i pustinje i prisvaja ih u
                                                nasleđe.
Ne može se to činiti neozbiljno i površno,
                                    kao što čine kiše
kad potpisuju predele.
...

 

20.08.2010.

Rođendani na način naš

Jedna od dobrih stvari našeg Prijateljstva je što su nam rođendani blizu. Pa kad ga zadamo 15. u Guči, preko 19. u Sarajevu, ne mislimo prestati do 30. u Ljubljani, akobogda.
E sad, neki su malo manje zahtjevni, neki malo više... Ima jedna pa joj 3 orkestra nisu po volji. Nijedan ne zna Zvijezda tjera mjeseca. Druga ni manje ni više 'oće Paca De Luciu... Potpisnik ovih redova uglavnom vodi računa da bude dovoljno guzovače i dragih ljudi, lokacija nebitna.
Ali sve za Prijatelje. Prvo od jedne dobiješ šator, jer je skontala da ti je tako ćeif. Druga ti da vreću i firmirano ''cegerče''. Za jednu otmeš orkestar od bosanskog gastarbajtera. Jedna prekine dijetu kad dođe večera. Ponižavaš se po ambasadi. Jedna kupuje kartu za Paca, iako ne zna hoće li veseli Bosanac ikad dobiti vizu. Jedna dođe s godišnjeg, pa ti kupi najnoviju Ninu Ricci, jer je procijenila da je tebi to potrebnije od svih sitnih pizdarija koje trebaju djeci za septembar. Itd., itd.
Hronološki išlo nekako ovako:

 

Ženicin rođendan

U neka doba smo se malo trijeznili, svadbarskim kupusom, of course. Tek da možemo još...

Ujutro uglavnom nismo mogli ni vode, ali eto kačkavalj i užički kajmak, pa da se ne baci...

Meze u Sarajevu...

E sad... Ovo sve u redu. Šljaka godinama, provjereno i testirano svim problemima ovog svijeta. Ni vrijeme ni kilometri nam nisu mogli ništa. Za ove ćeifove smo krali i vrijeme i novac i od muževa i od djece i od roditelja... But...
Ima još čuda neviđenih. Kad poštar zazvoni 2 puta, čak i ja ostanem bez teksta...
 
19.08.2010.

2 x punoljetna!

Srećan mi rođendan, baš!

18.08.2010.

Waiting for Schengen Visa...

17.08.2010.

17.08.2010.

Маркетинг 2010 :D

14.08.2010.

Ko preživi, pričaće

Ali mi nešto već pomalo žao Ženice... :D Nešto mi u vazduhu govori da će morati upotrijebiti činjenicu da je viša za glavu od mene i čistu silu pri povratku...

Dosta zajebancije. Gooooocha, bre!

14.08.2010.

''Čuvam noć od budnih...''

Živčana i insomnia - moje dvije vjerne drugarice pred put. Još samo 1 mrak, a sna ni od korova.

Ali ima još čuda. Tako su me druge moje vjerne pred rođendan pripazile, i to sve avansno, da sam načisto šokirana. I roditelji isto.

Baš bi bilo lijepo da ovaj GO nastavi i završi sve ovako kako je počeo.

13.08.2010.

Bajemontuša

Bogu dušu, Bog je neće. Ne bi bajemontuša dosta. Djevojka me poklonom iznenadi. Firmiranim! Ma idi begaj... Pa sve to ne bi dosta, nego mi i slike posla. Ja bih stvarno, ali stvarno odgovorno tvrdila da je ona sve ovo izmislila, ali šta sad da radim?!

11.08.2010.

Gogo je na GO!

11.08.2010.

Počelo

U firmi bonaca. Niko se od jutros ne svađa, ne psuje, ne galami, vrata ne lupaju, sve nešto čudno. Nema strke po stepenicama, ni telefoni ne urlaju.

Kad ono narod zapostio. E hvala ti ga Bože, sad će valjda sobom da se bave.

''Gdje je šef?''

''Neće doći danas.''

Uuu... Kad je mene krenulo.

Zaletim se u banku, pokupim neki dokument da odnesem retardima u Računovodstvo, da mi po sto puta jedan te isti kredit ne odbijaju. Zadam se u kupovinu patika, opušteno stanem na ulici sa svakim koga sam srela; kao da radim u nekom ministarstvu gdje se efektivno radi 2 sata na dan, a ne u ovoj ludoj kući.

Kad sam shvatila da sam prešla sve moguće granice, zajurišam nazad u kancelariju, kad me presretoše neke dvije djevojčice u Vrazovoj. Lijepe, mlade, zgodne, šarmantne, pametnice, elokventne - ma sve što treba.

Elem, zanima ih hoću li izaći na izbore. Velim da hoću i mislim se lažem li opet, kad razgrnuše nekakve papire. Narodna stranka Radom za boljitak. Da ne smaram nadugo i naširoko, Prvi U Njih je gurao zakon da se svakom biraču koji izađe na izbore plati po 100 KM. Zakon, naravno, nikada nije prošao, ali ako se ja odlučim da glasam za njih, kao i svi ostali koji se odluče da glasaju za njih, dobiću 100 KM. Nakon što glasam i nakon što oni to provjere. (?!) A jedna od njih je i kandidat za neko kantonalno vijeće, ako dobro upamtih. Dadoše mi i neke papire i knjižicu i broj telefona ako sam zainteresovana...

Zabrezeknuh se ja, i zgranuh i zaprepanjih i sve sa raznim upitnicima iznad glave odoh put kancelarije. Stigoh čak i do pitanja: ''A što ja ne bih fakat glasala za ovog lopova umjesto za nekog drugog?'' To bi mi bila najlakše zarađena stoja u životu, otkad sam se rodila.

Ajmo, ko daje više?

'Ajmo ko daje vise za sve lažne aukcije?
Potplaćene sudije i legla korupcije?
Sve poreske utaje i prodavnice promaje?
I kad ponude mi više, meni opet loma je!

11.08.2010.

Ahahahahahahahahahahahahahahaha

Ženice, vrći se kući, namah! Vid' nam zvijezda:

AUGUST 2010
LEO PREDICTIONS

This month, love and money could intertwine for Leos. Your mate could unexpectedly receive a large sum of money, potentially through an inheritance. Said influx will seriously affect your lifestyle. Or... on the other end of the spectrum you could decide to terminate your relationship and you will receive alimony payments from your significant other. Either way, the events could be bittersweet. An ending will occur and money will flow from it. On the work front, shake-ups are in the making during the latter part of the month. These disturbances may not necessarily directly affect you. But beware. Your colleagues may want to pull you into their drama. Because Leos are so amiable they can often be singled out as a spokesperson. Tread carefully. Should you be approached to act on the behalf of your colleagues, as an advocate, do so with the knowledge that the higher-ups will not view your role with a benevolent eye. Be supportive of your coworkers. Offer an ear. Be sympathetic to their plea. But try to stay out of it. As concerns your health, a water mishap could occur. This month avoid boating and only swim with a buddy. If you live in the northern hemisphere the temptation to dive into chilly lakes and rivers is certainly timely. Be sure it's also safe. Stay close to shore. Keep an eye on people you love who are out swimming. Leos need to be extra cautious this month regarding anything water related. You are otherwise in fine fettle during this, your birthday month.

10.08.2010.

09.08.2010.

%(/&%/%(%$()/&%($&%$(&%(

Nabijem vas sve! Samo vi sjedite na moru i placajte ih i rasaljajte... Ja ću sve skupljat' dokumente po Sarajevu, od nepoznatog naroda, pa ću ih slati dalje na destinacije za koje nikad čula nisam. Pa ću kupovati šatore i tražiti podloške i obezbjeđivati vreće i popravljati auto. A vi sjedite po dubrovnicima i splitovima i tivtovima... I kupovaću novi alat, jerbo se moj kiseli na ostrvu nedostupnom. I ispijaću kafe sama sa sobom i piću isto sama sa sobom. A vi ih solite! Valjaće vam za kupusa! Ma nabijem vas sve odreda, za svaki slučaj!

09.08.2010.

Za dom spremni! :D

Leg'o samorasklapajući šator! Šest jezika priča i sedmi zamuckuje! Sreći mojoj niđe kraja nema!

08.08.2010.

Da probam hronološki...

All the late night bargains have been struck
Between the satin beaus and their belles
Prehistoric garbage trucks
Have the city to themselves
Echoes and roars, dinosaurs
They're all doing the monster mash
And most of the taxis, most of the whores
Are only taking calls for cash
Jedna Kaporova:
''Sve što je u životu lepo, ili je nemoralno, ili nezakonito ili goji.''
I don't know how it happened
It all took place so quick
But all I can do is hand it to you
And your latest trick
Teretna sa roditeljima. I još roditelja.
Well, now, my door was standing open
Security was laid back and lax
But it was only my heart got a-broken
You must have had a pass key made out of wax
You played robbery with insolence
And I played the blues in twelve bars down on Lover's Lane
And you never did have the intelligence to use
The twelve keys hanging off of my chain
3 medovače
I don't know how it happened
It all took place so quick
But all I can do is hand it to you
And your latest trick
Provali iz mene pred Najljepšom.
Well, now, it's past last call for alcohol
Past recall has been here and gone
The landlord he finally paid us all
The satin jazzmen have put away their horns
And we're standing outside of this wonderland
Looking so bereaved and so bereft
Like a Bowery bum when he finally understands
The bottle's empty and there's nothing left
Generalni zaključak bi bio: ''U pičku materinu!''
I don't know how it happened
It was faster than the eye could flick
But all I can do is hand it to you
And your latest trick
I onda mi budala budalasta uljepša dan i noć i... i... i... sve! I ništa mi ne moža izbrisati osmijeh. A kako pomislim na čiku s parkinga:
''Šta ovo bi?''
''Luda žena!''
''A vidim...''
smijem se naglas!
Kad bih bar znala da pokažem kako je volim...

 

07.08.2010.

Bez bespotrebnog zadržavanja na moru, molim lijepo!!!

Sve kova:

>:-)

>:-)

>:-)

>:-)

 

 >:-)

>:-)

 >:-)

>:-)  

>:-) © Vidjeti ovdje

06.08.2010.

Klistir

Konačno sam potpuno mirna. Više ne želim nikog. Osjećam se kao debelo crijevo koje se polako prazni od raznih govana, nakon duge duge opstipacije. Malo neko zapne tu i tamo, nekako izlazi u brabonjcima, ne da se odjednom, ali... blizu sam.

Kad budem potpuno ispražnjena i iščišćena, valjda ću moći početi opet da jedem.

D kao Beograd.

06.08.2010.

Generalna proba

Još samo 7 mrakova! :D

06.08.2010.

Ove su kuće tako ružne

05.08.2010.

Opasan ples

 

 

Vladimir, 8/2010

05.08.2010.

04.08.2010.

Generacija na dijeti a.k.a Assbook

Opet nađoh neke slike, pa se sjetih:

Veremo se po nekoj vijavici zimus uz Jahorinu. Najljepša, Učiteljica, djeca i ja. Duše u nosu, niko kondicije sekunde nema. Još ja ćurka u farmerkama, mokra, počinje mi biti hladno. Vadi Učiteljica vreo čaj, tople kifle sa susamom, ćeifimo na sankama, e da bi lakše do kafane dobacile.

N:     Ti trebaš kupiti ove hlače kao kod nas, a ne da hodaš u farmekama i smrzavaš se.

E :    Takve hlače se u mom broju ne proizvode.

N:     Pa ti i ja smo tu negdje, možeš ti stati u ove.

E:     Nisi ti dobra s glavom.

U:     Možda broj veće.

E:     Nisi ni ti dobra s glavom.

Unisono rondaju.

E:     Ama, ženo, ti se u meni možeš okrenuti. Vidiš li ti koliko sam ja šira u kukovima od tebe?!

N :    Ama jesi šira u kukovima, ali je zato kod tebe guzica LCD, a kod mene je onaj stari, klasični model.

Djeci hladno.

E:     Hoćemo li do Kolibe?

U:     Kuhano vino!

N:     Moglo bi se šta i pojest'...

E:     Hajmo jest'...

  

Nedjeljno popodne. Razvučen ležaj, TV drnda. Mala i moja malenkost plasirane pod dekicu.

M:     Joj, ženo jesmo se udebljale!

E:     Znam.

M:     Vidi stomačina! Vidi guzica!

E:     Znam.

M:     Trebale bi' stvarno šta poduzet'.

E:     Znam.

M:     Jebo dijete. Trebalo bi malo više hodati, plivati, nešto...

E:     Znam.

M:     Pa šta ćemo?

E:     Otkud znam...

Mučimo. TV drnda.

M:     Ima li još onog sladoleda?

E:     Naravno!

M:     Hoćeš i ti?

E:     Naravno!

 

 
Crnjanski2 se koliko-toliko doveo u liniju. Ima tremu od skidanja na plaži.

Diplomirana Ženica hoće da bude mali od palube. Stroga dijeta. Prije par dana svratim joj na posao, vidim rezultate.

Izgubila sam 2 kg.

Ja dobila 2.

Smije mi se.

Zajebavaš?

Ne zajebavam, prešlo mi od tebe.

Dolazi neku večer, vidim još rezultata.

Opa, draga! Čestitke! Vidim – trud se isplati!

Gdje ti stoje zdjele?

Eto dole. Šta će ti?

Vadi iz kese čips, bruskete sa sirom, minjone i čokoladne rolere.

04.08.2010.

Viza naša nasušna...

Ama pun mi kurac, džaba je. S kabašom ili bez, moram...

Stiglo garantno. E tek sad ima problem. Više nijednog razloga za odugovlačenje i odgađanje problema.

Jutros otvorih nekakav link, jebo li me Fejsbuk vazda, sve se tamo sazna namah, od liberalizacije viznog režima nema pojma...

Dvije premise, jedna konkluzija - fataj se Ambasade. A kad se samo smislim... Evo sad bih se ja ranila, ama da me ništa drugo ne mori, k'o što me mori...

Imam ja najbolju prijateljicu. I ta se od cijele planete našla baš za Slovenca udati. Svadba - haj ti, Gogo, po vizu. Babine - haj ti, Gogo, po vizu. Druge babine, haj ti... Haj ti, Gogo, u pičku materinu! A i ti, Mojca, isto. Za svaki slučaj. I ništa mi se tu nemoj smijati i puhati sa mjesec zakašnjenja, tačno ti znam facu kad ovo čitaš.

Elem, kad sam zadnji put tražila tu slovenačku vizu, stvarno mi se život zgadio. I rekla sam neću više nikad nigdje dok se vize ne ukinu, nemoj da me ko zove.

I onda ona izbaci nove dječije slike na Fejsbuk.

Pa mi onda pizdi na telefon.

Pa naruži muža što mi je poslao pogrešno garantno. Pa on šalje opet. A da bi poslao, treba da izvadi gomilu dokumenata, da garantuje za mene svom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom, i da priloži liste svakog centa svojih prihoda... Mene je tako, tako stid...

Pa...

Pa haj ti sad ne otiđi! I propusti sve! K'o da nije dovoljno što propuštaš sve one dnevne draži koje su prijateljstvo činile, k'o da nije dovoljno što djeca rastu kao iz vode, a ti ukačiš jednu, eventualno dvije faze godišnje, k'o da nije dovoljno što...

A haj se nakani u Ambasadu, majčin sine!

Last year: 12 radnih dana smo 8 sati na dan kolegica i ja sa 2 mobilna i jednog fiksnog telefona zvale Ambasadu, da bih zakazala termin za predaju dokumentacije za vizu, jerbo ne mo'š prići Ambasadi kako ti hoćeš, je l'. E onda mi zakažu termin kada mi istekne godišnji odmor. Zaludu sam ja objašnjavala da ja želim na GO u Sloveniju, turistički, da trošim tamo svoje pare. ''Žao mi je'', veli stoka neka neljubazna i tresne mi slušalicu.

Odem na taj jebeni zakazani termin i ostanem čitav dan u redu. A kad sam došla na red...

Slovenački službenici su u nekakvim staklenim kavezima, govore u mikrofon, a ozvučenje je stadionsko, pa to sve daje jednu posebnu notu diskrecije i intimnosti. Ne samo da ih čuju desetine sapatnika u redu, već se čuje u još dva naselja okolo. Poniženi bh. građanin naravno govori u staklo, svaku rečenicu po 10 puta, jer ga službenici u staklenim kavezima ne čuju. Dalje, dužnosnici Slovenačke ambasade, osim što ne čuju bh. građane, oni ih i ne vide. Naime, oni su postavljeni negdje visoko, tako da gledaju preko glave sagovornika u cvijetni vrt, koji se nalazi u staklenom kavezu preko puta njihovog. Taman posla da se smaraju sa zgužvanim bh. licima, koja pritom nemaju nikakav rezervni pasoš, već samo taj jedan jedini, jedine im domovine, a koji zahtijeva vizu, naravno.

Moje garantno pismo je izdano na 6 mjeseci. Tražila sam vizu za više ulazaka sa ukupnim boravkom 20 dana u Sloveniji. Na zakazani termin za podizanje viziranog pasoša sam opet čekala besprimjerno dugo. Kada su mi konačno dali vizu, ona je važila od dana prije nego što su mi dali pasoš, 20 dana u kontinuitetu, sa više ulazaka.

Vizi se ne gleda u zube, je l'. Tu otprilike popušim i šefu i ostatku firme, e da bi me pustili na drugi dio GO, bez da mi se i motor ohladio od dolaska sa prvog...

Sedlaj Škljocu, pravac Slovenija. Od hrvatsko-slovenačke granice do njihove kuće ima nikoliko kilometara i 7 jebenih kružnih tokova. Iz nekog neobjašnjivog, iracionalnog razloga, ja imam fobiju od tih kružnih tokova. A i spacijalni faktor inteligencije mi je potpuno, ali potpuno nerazvijen. Zna to Mojca odlično, pa mi je poslala mail tipa ''gusle moje drvo javorovo'' sa opisom svake sitnice, svake trake, svake table, raskrsnice, svega, svega. Bubala ja mail napamet, k'o pjesmicu, danima. Nije meni to bilo dosta, nego ja za 7 rondoa ištampam 7 posebnih papira da ih mogu pratiti dok vozim, font 76 valjda + ViaMichelin rutu od do. (Kad sam parkirala pred kuću, a Mojca to sve ugledala, pa pregledala, zamrla od smijeha: ''Šta je ba ovo? Bosanski GPS???'')

Elem nejse, stižem na granicu, a već mi se nebesa, sve ponavljam u sebi gdje se na koji uključujem, gdje se sa kojeg isključujem, guram jebenu vizu i ostale dokumente kroz prozor, kad graničarka od 19 godina i 3 mjeseca, umjesto ''Dobar dan!'' ili kakvog sličnog pozdrava veli: ''300 eura kazne!''

Ja se obavezno gubim i prepadam u takvim situacijama, postajem glupava i mucava, ali taj put mi je stvarno bilo dosta. I garantnog, i vize, i ambasade, i autoputa, i rondoa i sad još jedne nadrkane balavice koja nema elementarno kućno vaspitanje.

''Kakve kazne, za šta kazne?!'' vrisnem iza volana kao guja.

''Nemate vinjetu!''

''Kakvu vinjetu? Za šta vinjetu? Šta je to vinjeta?''

''???''

''Šta je to vinjeta, pitam?!''

''Vinjeta za prolazak slovenačkim autoputevima. To vam je naknada za cestarinu. Košta 35 eura i morate je imati zalijepljenu za šoferšajbnu!''

''A je l' ima to da se kupi u Bosni?''

''???''

''Je l' ima to da se kupi u Bosni?''

''Pa nema, naravno!''

''A je l' ima to da se kupi u vašoj ambasadi u Bosni?''

''Nema zaboga!''

'' A je l' ima to da se kupi u Hrvatskoj?''

''Ne!''

''Pa gdje sam trebala da je kupim i za šta da platim kaznu, kad još nogom nisam stala u Sloveniju?! Je l' da se teleportujem ili šta? Šta me sad gledaš bijelo? Kojom metodom da dođem do prodajnog mjesta?!''

Elem... Kupih vinjetu, bez problema pregazih svih 7 rondoa, bla, bla... Sve poslije bila čista bajka.

Ali haj ti sad u Ambasadu...

03.08.2010.

E ja bih sad...

...da on malo zazvoni, a da se ja puno ne javim...

 

Čekajući telefon by Vladimir, 8/2010

03.08.2010.

Vazda se navučem k'o bekan

Warning! Right click!

Nisam se dovoljno nervirala ova 2 dana, pa evo malo još...

''Jedina datoteka koja vam treba'', vele oni... 

IDIOTIZAM I

IDIOTIZAM II

IDIOTIZAM III

02.08.2010.

Hoću sad i hoću sve!

 

02.08.2010.

Hoću sad i hoću sve!

''Nijedna nesreća ne dolazi sama.''

''Mora se uvijek završiti na troje!''

''Kad kola krenu niz brdo...''

''Koja ptica prva pjeva u gnijezdo se usere.''

''Ne smij se četvrtkom, plakaćeš u nedjelju.''

''Šuti, bona, samo da ne bude gore...''

E znaš šta, pun mi je kurac ovih apokaliptičnih, sujevjerno-crnih i uvijek tačnih predskazanja i narodnih mudrosti, vrlo obistinivih u mom životu svakodnevno! Pun mi je kurac malera i kompletiranih ''na troje'' belaja, pun mi je kurac sranja, hoću da mi se nešto lijepo desi! Hoću neko čudo pod hitno! Hoću Deus ax machina, hoću princa na bijelom konju, hoću nešto, idi više u pičku materinu!

Ja mogu da shvatim da ima loših dana, da ima pehova, da ima malera, ali da me bije maler aman 6 godina, pa idi više u pičku materinu! Pa to je 2 x na troje u godinama. Pa ne mogu ja ovo više. Ne može mi pod kožu. I neću da ćutim, jer vazda može gore. Ma koja je to pravda? Koja je to logika stvari, koji je to kurac više?! Pa može li išta normalno i na kojem planu?

Što ne bi bilo ''na troje'' u pozitivi? Što se ja ne bih srećno zaljubila u neku srećnu guzicu, dobila milion na lotu, i otišla da živim u neki raj na zemlji? A? Što to ne može ''na troje''? Što ne bi malo s dobrog na bolje, što mora vazda iz govana u đubar?

Je l' to grijeh željeti da ti se desi nešto lijepo? Je l' to grijeh ne željeti da si vazda u govnima? Je l' to grijeh težiti boljem? Jesi to proklet ako se ne zadovoljavaš glupošću, nemoralom i bijedom na svakom koraku? Je l' to zato treba da ispaštaš svaki udah?

Je l' grijeh ne biti lopov, ne lagati, raditi, truditi se da budeš dobar čovjek, dobra kćerka, unuka, sestra, nekad davno i supruga, i majka sam ja nekad željela da budem... Je l' to sve nije u redu? Je l' zato treba da se ispašta? Šta bolan više?

Ne kontam ja ni ovog Boga više, majke mi, ja nemam pojma šta hoće on od mene...

Godot dolazi by Vladimir, 8/2010

01.08.2010.

Pozdrav iz Japana

                                                                                 
                                                                                 

Diplomirana Ženica & Estragon

01.08.2010.

Tragovima svijesti III

Pa mi sffršismo?!
Ja kad sad krene festival...

01.08.2010.

Tragovima svijesti II

Kad se pogledi ukrste kao oboreni mačevi, odustali od svake borbe, kad je sve izgubljeno i predano, kad je sve urađeno tačno onako kako ne treba - koliko neizgovorenog stane u jedan stisak za nadlakticu, koji te povuče jedan metar i nekoliko godina unazad?

01.08.2010.

Tragovima svijesti

Imaret oko 4 a.m.

Gogo: Molim vas, 4 viršle s hrenovkom.

Didi: Ja bih da sjednem.

Verter: ?

Gogo: Đe 'š ovdje sjest'?

Didi: Ne znam, danas je gravitacija nekako jača nego inače.

Gogo: ???

Verter: ???

Teta: 2,80!

Plate. Ne mrdaju.

 

 

01.08.2010.

Estragon predstavlja Vladimira (Photo Session by Verter )

A country road. A tree.

Evening.

Estragon, sitting on a low mound, is trying to take off his boot. He pulls at it with both hands, panting.

He gives up, exhausted, rests, tries again.

As before.

Enter Vladimir.

ESTRAGON:
(giving up again). Nothing to be done.
VLADIMIR:
(advancing with short, stiff strides, legs wide apart). I'm beginning to come round to that opinion. All my life I've tried to put it from me, saying Vladimir, be reasonable, you haven't yet tried everything. And I resumed the struggle. (He broods, musing on the struggle. Turning to Estragon.) So there you are again.
Am I?
VLADIMIR:
I'm glad to see you back. I thought you were gone forever.
ESTRAGON:
Me too.
VLADIMIR:
Together again at last! We'll have to celebrate this. But how? (He reflects.) Get up till I embrace you.

  

VLADIMIR:
We can still part, if you think it would be better.
ESTRAGON:
It's not worthwhile now.
Silence.
VLADIMIR:
No, it's not worthwhile now.
Silence.
ESTRAGON:
Well, shall we go?
VLADIMIR:
Yes, let's go.
They do not move.

Curtain.
Waiting for Godot
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."