Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


Ponešto o ždralovima...

Riječ origami japanskog je porijekla i spoj je glagola ''oru'' (saviti) i imenice ''kami'' (hartija). Označava tehniku pravljenja različitih predmeta savijanjem jednog ili više listova hartije, koja je istorijski vezana za pronalazak hartije u Kini 105. godine. Hartija se u Japanu
prvi put pojavila 610. godine, a donio je jedan budistički sveštenik. Kinezi su hartiju pravili od kore drveta, dok su Japanci koristili pirinač: tako su dobijali mekši i otporniji materijal, savršen upravo za presavijanje. Najstariji komad origamija za koji se danas zna potiče iz 714. godine i pokrivka je boce za sake (japansku rakiju) koja se koristila prilikom vjerskih svečanosti. Još jedan primjerak iz tog doba je leptir, opet kao ukras na boci za sake. Veoma čest bio je i ''sambo'', mala posuda od hartije u kojoj su se prinosile ponude bogovima. U stara vremena japanske porodice dopisivale su se tako što su pisma pakovale u ispresavijane koverte: svaki klan imao je svoj prepoznatljiv način.
Najpoznatiji i najčešci oblik bio je - ptica ždral. I danas se u budističkim hramovima nailazi na čitave grozdove ovih figura obješenih na zidove, jer ždralovi donose sreću. Postoji vjerovanje da će onome ko ispresavija hiljadu istih ždralova želja biti ispunjena.

31.10.2010.

Vladimir feat. Frida Kahlo

''Pijem da utopim tugu, ali prokleta stvar je naučila da pliva.''

31.10.2010.

Ekskomunikacija

Besprizorni ljigavac vs. lijepo lice;

jedno preostalo oko ne razumije ždrala, ali ga želi na poklon;

ljubazan osmijeh;

mladež veličine djeteta na granici ljubavi i straha, neizrečena želja, započeta misao, bijeg od sebe;

zagrljena, opet na nečijim rukama;

uplakana ostavljena flertujuća; 

dvije shizoidne;

nježnost pred klozetom;

vulgarnost, bestijalnost;

How bizarre, ooh baby, it's making me crazy, everytime I look around, it's in my face...;

ljubav u prolazu;

poljubac;

opet bijeg;

svilena haljina boje dinje;

maskirani pohoditelji maskenbala i Noć vještica;

sveopšta kolegica svih bivših ljubavnika, ružnoća i bez maske;

konfuzija;

leden zrak u nozdrvama, groznica i hod;

planinarsko društvo gdje planine nema i dizajnirano prstenje nagrađeno u Amsterdamu 2004.;

Šta s' to ti, jarane, nešto?;

glupost nepodnošljiva, bije iz ćoška;

iznad glava harmonika;

teretna;

stepenice za koje nije utvrđeno gdje vode;

čaše vise uspravno;

muzika pijanih očeva;

duhovitost i agresiva; 

iskorišteni ljubavnici;

mračno sokače;

gitara obješena kao grešnica rukom inkvizitora;

oktobar i mraz;

opet groznica i hod, sačekivanje;  

duva, ledi, povraća;

još jedan krug;

kraj.

Ili početak?

Ili ludilo?

Ili još smrti?

Samo nijemi posmatrač.

29.10.2010.

Ad

Svi moji strahovi su se materijalizovali. Imaju oblik i boju i miris. Svi imaju isti ukus osušenih usta.

28.10.2010.

Krleža

Ovako je neada pisao neakav hrvatski pjesnik... Nisam ga nikada mnogo voljela, samo cijenila, ali ova pjesma u mom životu ima posebno mjesto. Noćas posposebno...

Sve više sam, sve luđe sam, sve tuđe i sve tužnije;

sve tamnije, sve sramnije, sve biva ružnije.

Sve hladnije, sve gladnije, sve ledenije

samoća prazna, jesenja, a biva sve jesenije.

28.10.2010.

''Neakav''

Ima li igdje ikakav budan lingvista da mi rastolkuje najnoviju budalaštinu hrvatske leksike?!

Može li iko na svijetu da mi objasni etimologiju termina neakav (-kva, -kvo)?

Po kom principu fonetike, po kojoj glasovnoj promjeni zadnjonepčani iliti velarni suglasnik k ispred srednjeg samoglasnika prednjeg reda e NESTANE?! Šta, k ispred e (samo i isključivo u ovom primjeru!) prelazi u e (iako se sažimanje samoglasnika vrši samo u složenim riječima u kojima se prvi dio složenice završava samoglasnikom o, a njen drugi dio počinje istim glasom; eventualnim ispadanjem j između samoglasnika kada dolazi do asimilacije tj. jednačenja jednih glasova prema drugima; unatoč činjenici da se k ispred e pretvara u č, što bi bila palatalizacija), te dolazi do udvajanja vokale e, čime se stapaju u jedan dugi?! Te tom metodom umjesto nekakav dobijemo neakav?! Kako se zove ovaj fonetički fenomen? Desrbizacija? WTF???

Ja sam, evo, razgrnula sve fonetike koje posjedujem - objašnjenje ne umijem naći.

26.10.2010.

U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu

Otkad radim u izdavaštvu - ne idem na sajmove knjige. Normalno. Logično. Bosna, rekti. Pa kad već nisam na sajmu, ja malo po radnjama švrljala. Imala sam šta i da vidim.

To šta se danas zove piscem - to je da se usereš. Nije dosta što je tušta i tma skribomana, nego to neko i objavljuje. A onda to neko i prodaje, pa se to i kupuje. A cijene... E to bi zapravo i bila inicijalna kapisla za današnji mi spizd.

Pa, dobro, ko u ovom usranom gradu određuje cijenu knjige?! Koja je to tržišna ekonomija, koja je to ponuda i potražnja, koji je to sistem vrijednosti, ma koji je to kurac uopšte? Od sto naslova, nemaš ni 10% vrijednih pažnje. A kad obratiš pažnju, onda vidiš cijenu, a kad vidiš cijenu - hoće šlog da te udari! I ovo ja sad pričam isključivo o lijepoj književnosti, e jer sam zaludna htjela da si kakve zanimljive lektire pribavim da čitam dok se ne dokaže da je nebo plavo (kako su nas učili u školi i kako smo naivni ponekad vjerovali na putovanjima [posebno duž obale ljeti, npr. ili na vrh kakve planine zimi] podalje i van ove ukiseljene smogave ranjike omeđene brdima) ili dok si ne prosviram glavu usljed potpunog nedostatka dokaza.

Čitam neki dan intervju sa Andrewom Keenom*. Svaka mu zlatna, ja bih svaku potpisala, pa neka priča šta god ko hoće. I on mi danas sve na pameti, dobro čovjek veli, sve ja to tako sa sobom dumam, fataj se kakve poštene literature, dosta više i masovnih medija i savremene književnosti; sve go novinar pretvoren u pisca, i to je još najbolja opcija. Haj ti, ženo, kupi sebi kakvog pisca od pisca, pa zakucaj pred rečenicom, pa dumaj nad njom satima, kako umiješ, pa podvlači i prepisuj, uči napamet.

Hoćeš kurac. Da kupiš tri poštene knjige ne može te stoja zakrpit. I to broširane, a povez takav da se još u radnji raspada, ma ne moraš je ni dotaći, dosta da je ružno pogledaš. Kad bi nedobog htio kakav pošten kožni povez, pa još kakvog pravog pisca, pa ne može te ona stoja zakrpiti ni za jedan egzemplar.

Ja sam sebi lijepo obećala da neću praviti gluposti kao moji roditelji, da neću praviti kućnu biblioteku vrijednosti (sada to znam!!!) nekoliko stanova, zato što ona izgori za par sati, ne može ni da se ogrije ni čaj da se napravi; mislim može da se loži jedna po jedna publikacija, ali ne može kad se nalože odjednom; ovo je ipak Bosna, ovdje nekom može pasti na pamet da rat prekosutra počne; ali da mi je baš luksuz da si kupujem knjige kakve sam si kupovala dok sam bila gimnazijalac, od đačkog džeparca, i to više komada sedmično, e pa jebem mu mater!

A tek taj vaspostavljeni sistem vrijednosti... Mislim, sistem vrijednosti bukvalno, u smislu cjenovnik. E to je tek do jaja. Neka Nubijar Bubijar hiperproduktivna aktuelna spisateljica je bitno skuplja od npr. Ljose! Onaj Jergović se suvim zlatom plaća. Ni Hemonu nije mane. Ali zato možeš nešto jeftinije naći Markesa, npr. Doduše, nit' je kako treba preveden, nit' je lektorisan, ali jebaji ga sad, nećemo u sitnice... Zato, brate, ima h koliko voliš. I kafeza. I četverica. I inih budalaština, sam sebi da ne vjeruješ...

E, moj Andrew, lako je tebi biti pametan, šta ja da radim, aj ti to meni objasni....

_____________________________

*Vrlo mi mio citat, toliko da mi nije mrsko prekucati ga: ''U tradicionalnim medijima imali ste timove profesionalnih ljudi koji rade svoj posao, odgovaraju svojim ugledom, položajem i imenom za ono što je objavljeno. U takozvanoj demokratizaciji javnog prostora, svaki amater, srednjoškolac ili student sa pristupom internetu, svaki najobičniji čovjek postao je novinar, pisac, historičar, lingvista, izdavač, muzičar, zabavljač. Preplavljeni smo  morem smeća i morem prosječnosti, a životi su prekratki da bismo se probijali kroz nepregledna bespuća loših sadržaja. Takva situacija erodira kompletnu kulturu, i da ne zvučim odveć fatalistički, ugrožavajući slobodne medije, ugrožava temelje moderne zapadne civilizacije i svega onog dobrog u društvima poput američkog.''

26.10.2010.

It's hard to hold a candle in the cold November rain...

Nothin' lasts forever even cold November rain...

A što onda pada i u oktobru? I u septembru.. I uvijek... Uhh... :-(

25.10.2010.

Japan Red Crowned Cranes Dance

''To je stil, stari moooj...'' To se zove frajer, tako se zavodi riba... Pri tome su monogamni... Mogli bi ovi naši ćurani ponešto da nauče od ovih ždralova...

 

24.10.2010.

Antistres terapija

23.10.2010.

Misterija oko sveopšte poznate pjesme riješena.

Srećem se u Konzumu u redu na kasi sa komšinicom iz ulaza, i kako je red bolno dug i dosadan i kako smo razmijenili sve kurtoazne teme, ja i njoj cvilim svoju nespavajuću tiradu oko pjesme kojoj ne mogu da se sjetim ni imena ni izvođača.

Smije se kona mom problemu i veli da joj je baš žao, ali da ne može ni ona da mi pomogne, nije takvu muziku nikad slušala, ona voli našu, ali da je, eto, vrlo empatična, zna ona kako je kad ti crv ne da mira...

U to me s leđa kucne po ramenu neki fini gospodin, ona mirisna izbrijana intelektualna izumrla vrsta, besprijekornog stila, godina moga oca, i bogznakako se izvinjava što je slušao naš razgovor, ali eto blizu smo i... Možda bi on mogao da mi pomogne, pošto je čuo šta me muči i šta pjevam... Elem: pjesma se zove ''I say a llitle prayer for you'', originalno Dionne Warwick, 1966, Vijetnam..., tad mu se rodila starija kći, i danas je rado sluša...

Strovalimo se onda kona, čiko i ja u Konzumli-kafanu, sve pjevajući, a reakcije Buća Potok-Otoka pijaca  publike ne želite da znate...

Sve to lijepo proguglam, potvrdim i shvatim da sam ja tražila Arethu Franklin... A na You Tubeu ima bar još 50 izvođača...

Original:

 

Moja željena:

Uživajte!

P.S.

Gogo se od srca izvinjava i zahvaljuje svim izmaltretiranim prijateljima... I''ll say a little prayer for all of you... :)

23.10.2010.

Samo za one sa jakim želucem IV

Sjeća li se ko Svetog Putina Šabačkog i u mene mi posta Samo za one sa jakim želucem? Nevezano za ovu stranku, a možda i vezano, suviše sam iznervirana da bih proučavala, nađoh veleumnost kakvu sam i naslutila u maju. Neće samo Srbija biti dio Ruske Federacije, nego i Republika Srpske, dabome. Normalno. Logično. I grb ljudi napravili. Da im se nađe. Da ne okasne. Gledaj ti jada:

Gdje sam našla? Na Fejsbuku, naravno. Ima i grupa čitava. A onda ispod grba ide diskusija 4 intelektualca. Citiram:

Подржавам инцијативу Сеочана грб свака част оно што се на први поглед види је да жути и бијели орао један другом чувају леђа а и на штиту је све речено сва филозофија наших мудраца за будућа покољења 

Браћо како ћемо будућу државу звати?? 

Добро питање! 

Jавна расправа је почела а очигледно и процес јер се већ прочула иницијатива ВелС-а о дистрикту "Путиново". Када се умножи број губернија, ето предуслова за Српско-руску 
федерацију...

Stvarno nemam živaca da bilo šta kažem, ali da mi je samo jedno jutro oči otvoriti, a da me neka ovakva budalaština ne izbije iz cipela...

22.10.2010.

Petak i to...

"It is well to remember that there are five reasons for drinking: the arrival of a friend, one's present or future thirst, the excellence of the wine, or any other reason.”

22.10.2010.

Retoričko pitanje II

Kad će više ovaj You Tube smisliti opciju pretraživanja na osnovu otpjevane melodije... Otkud znam ko pjeva i kako se pjesma zove... Sjooo...

21.10.2010.

Divno je biti žena u 21. vijeku

Svojoj kolekciji sprava za mučenje, u savremenom dobu popularnijim pod nazivom sredstva za depilaciju, a koja se dosad sastojala od:

1. epilatora (krvožedne električne mašine za čupanje jedne po jedne dlake da se svaka dobro osjeti);

2. bikini trimera na baterije;

3. traka za depilaciju (s voskom, naravno, u svim dimenzijama koje se proizvode: velike za noge, srednje za bikini, male za lice);

4. britvica (neograničene količine, svih mogućih proizvođača, sa obaveznim netačnim naznakama kako se nemoguće posjeći);

5. ulja, gelova i inih maza koji se prodaju da spriječe i ublaže iritaciju kože, a koji u praksi ničemu ne služe (zapravo, poneki i služe: izazivaju alergijske reakcije);

6. nekoliko pinceta različitih veličina, debljina i preciznosti

dodala sam i:

7. aparat za topljenje voska za depilaciju;

8. gomilu patrona sa voskom za depilaciju;

9. kilometre trake za depilaciju;

10. kremu za depilaciju;

11. još maza iz stavke 5.

Pomenutih 11 stavki mi služi da popravim, dopunim, korigujem kozmetičarku kojoj idem na depilaciju jednom mjesečno i da između dvije depilacije ne hodam sa brkovima ka' u Vuka Karadžića i obrvama kao kod Momčila Krajišnika; da mogu obući suknju i ne lišavati se iznenadnih kurvaluka.

Depilacijski bol kod profesionalnog kozmetičara je naprosto katarzičan, on oslobađa, posebno kad mi je kozmetičarka u datom momentu nešto nadrkana ili je u PMS-u. Poslije toga sam glatka (jesam li?! Nekako nikad u popunosti...), samo mi je koža malo upaljena i prekrivena crvenim tačkicama. No nije strašno, prođe to za par dana (osim onih što su ostale kozmetičaru, pa ih sama malo čupkam epilatorom ili pincetama; pa kad mi dosadi, onda ih prosto obrijem), taman nekako uporedo sa početkom rasta one prve počupane ture, one što je kozmetičarka odradila. Pa onda opet malo epilatorom, pa pokojom trakom, pa malo britvicom... E obično tu zabrljam, onda mi nekako ne rastu ujednačeno, pa je najbolje da ih obrijem. A i kozmetičarka mi je rekla da mi je korijen jako oslabio, pa da mi zato stalno urastaju i prave te nakupinice gnoja i krvi, koje se teško probijaju, a onda poslije teško zarastaju, pa ne bi bilo loše da ih s vremena na vrijeme ipak obrijem radi lakše depilacije.

E sad, sa obrvama je malo veći problem, s obzirom da ih bez naočara ne vidim, a kroz naočare ne mogu da ih čupam. Kad sam samostalno probavala voskom onako kako to radi moja kozmetičarka, nije mi baš polazilo za rukom, obično jednu prepolovim po dužini, a jedu po širini. A kad sam probala kremom, upala mi je u oko, pa umalo ne oslijepih...

Nekako je najlakše sa nausnicama, ono jeste da voskom obično otkinem komadić kože u korijenu nosa i da mi poskaču sitne bubuljice iznad gornje usne, ali to se uvijek može sakriti puderom.

No, najvažnije je da živim u vremenu u kom ima toliko najrazličitijih preparata. Zamisli da sam se rodila prije dvjesto godina, pa da ništa od ovog nisam radila. Fuuuj!

20.10.2010.

Retoričko pitanje

Što ovaj To(be ja)rabi ne prouči na vodovod?

20.10.2010.

Semjuel Beket: ''Čekajući Godoa''

18.10.2010.

''Zaduži nas, zaduži, da MMF-u služim...''

Dok se ovi što sebe socijaldemokratama zovu po čitav dan kunu da neće jedni s drugima i prave kadrovske rokade sa opštinskih na više nivoe vlasti, dok se Inzko ibreti kako je najavljeno da će vlast biti formirana za 4 mjeseca, dok Bakir Izetbegović daje intervjue srpskoj štampi u maniru glasa razuma...

Izvršni odbor MMF-a odobrio je četrvrtu i petu tranšu iz stand-by aranžmana u vrijednosti od 138 miliona evra, odnosno 259 miliona KM. Stečeni su uslovi da se povuče četvrta tranša, oko 90 milona KM za BiH, a od čega RS treba da dobije oko 27 miliona KM. Dio od tih sredstava, koji je trebalo da bude iskorišten za jačanje rezervi Centralne banke BiH neće biti povučen, jer su se u međuvremenu rezerve stabilizovale i vratile na nivo veći nego što su bile 2009. godine

Aleksandar Džombić bi sad utjerivao zajedničke institucije u šišu i štedio na njima, a Mustafa Mujezinović ne bi ništa, koliko sam ja shvatila, njemu najvažnije da je lova legla, pa da se ova godina završi pozitivno kada su u pitanju entitetski budžeti. Oba entiteta su, naravno, računala sa ovim još kad su planirali budžete za ovu godinu.

Zamjenik izvršnog direktora MMF-a Murilo Portugal kaže: "Zadovoljavajuća provedba politike stand-by aranžmana odvija se u izazovnom ekonomskom i političkom okruženju. Napredovala je fiskalna disciplina i strukturne reforme u rješavanju velikih neravnoteža. Potrebna je jaka provedba strukturnih reformi od novoizabrane vlade kako bi se osigurala fiskalna i vanjska održivost i pružila osnova za snažan, održivi rast." Mo'š mislit' fiskalne i vanjske održivosti i snažnog održivog rasta!

Nigdje ne pročitah da je iko išta rekao šta će biti kad na red dođe ''vrati, koko, što si pozobala''.

Nego, da ovo ostavimo ovima što će sebi isplaćivati ememefli budžetske, nepristojno visoke, nezarađene plate.

Je li iko, osim mene, primijetio koliko su cijene namirnica naših nasušnih podivljale od početka godine, a onda na to od početka predizborne dreke? I je li moguće da to baš nikom, osim meni, ne smeta? 

17.10.2010.

Sve je Dewd kriv

Otkako sam počela da vršljam po Dewdovoj rubrici Ključne riječi, počela sam da istražujem i šta ljude dovede na moj blog. Ludo me to zabavlja, posebno kad vidim šta sve narod pretražuje. Uvijek se iznova obradujem i umrem od smijeha kad vidim govna u mimohodu.

16.10.2010.

Huddersfield

''...5 godina, 7 meseci, 22 dana. Znaš kako sam ja to gradio, čoveče?! To je bila katedrala. Sada nema lepše ruševine u čitavoj preriji. Dođe mi da zovem turiste da je obilaze. Svakog dana s tim ležem, s tim se budim. Ne prolazi, znaš...''

16.10.2010.

Zašto smo takvi kakvi smo?

''Karakterologija stanovništva zapadnog Balkana i njegovo genetsko poreklo'', predavanje publiciste i istraživača Miloša Bogdanovića u organizaciji Fondacije ''Mirjana A. Rajković'', održano u Podgorici 25. 8. 2010. Trajanje: 1 sat i 35 minuta.  

KARAKTEROLOGIJA STANOVNIŠTVA ZAPADNOG BALKANA I NJEGOVO GENETSKO POREKLO from ИН студио on Vimeo.

14.10.2010.

Ke me merav

Ko mi ovo prevede neću mu ništa. Tipujem na The Lažnog Ciganina. Onog istog što nije htio Loly Phabay...

KAJ TE ZHAV, KAJ TE ZHAV
TERAKA MURE LASHA, MURE LASHA.
KAJ TE ZHAV, KAJ TE ZHAV
TERODAV, NAJ MA PACA.
MURIJ DEJ SAKU DJES
BI SHAVELMA PALA TUTEJ,
KEMEMERAV, SORO RAZ
SORO DJES ANDE TUTEJ.

KAJ TE ZHAV, KAJ TE ZHAV TE RODAV,
MURE LASHA, MURE LASHA
KAJ TE ZHAV KAJ TE ZHAV TE RAKA
NAJMA PACA, NAJMA PACA.

MURIJ DEJ BI ZHAV
SAKUDJES PALA TUTEJ
KE ME MERAV SORO RAZ
SORO DJES ANDE TUTEJ.

MEJ ZHANA, MEJ ZHANA VKEME RES,
ANDE MANDE, ANDE MANDE,
MEJ ZHANA, MEJ ZHANA
VKEJA VES TU PAL MANDEJ.

MURIJ DEJ SAKU DJES
BI SHAVELMA PALA TUTEJ
KE ME MERAV SORO RAZ
SORO DJES ANDE TUTEJ.

Varijacije na temu:

1. Sar e Roma  

2. Šukar  

3. Koko & Mandovi

4. O'djila

14.10.2010.

Kakva depra...

13.10.2010.

Estragon's Prancing School

Došlo mi je da organizujem tečaj hodanja na visokim potpeticama za sugrađanke. Šta ovo sve ovako ljuma i kleca, braćo moja mila...

12.10.2010.

Gay je ok.

Jedino što zaključih nakon intenzivnog bavljenja homoseksualnošću i homofobijom u proteklih nekoliko dana jeste:

a) hvala Bogu da sam heteroseksualna kad već živim gdje živim;

b) hvala Bogu da nemam djecu. Moglo bi se desiti da budu homoseksualci. Sve kad bih se ja naučila da je sasvim u redu da mi sin dovede momka, a kćerka djevojku, i da u tim kombinacijama naprave/usvoje/rode djecu, našao bi se već neki klerofašista da ga/je/ih dušebrižno nauči pameti.

Kakav apsurd, za promjenu.

12.10.2010.

I want it painted black...

12.10.2010.

Sarajlije u Monika Levinski stilu

Stigla Klintonesa. Posjeta će biti upamćena uglavnom po tome što niko nije stigao gdje je naumio u vrijeme u koje je trebao. To mi je palo na pamet dok sam se probijala kao kroz neprijateljske linije. Nešto kasnije, kad čuh vijesti na FTV-u; da budem nešto preciznija: kad čuh Lagumdžiju, Dodika, Izetbegovića i Lozančića kako svaki svoju pjesmu pjeva, kao da su bili na 4 potpuno različita sastanka u 4 različita vremena na 4 različita mjesta - samo se utvrdih u prvotnoj impresiji. Kako god - mi popušili.

P.S.

Još mi nešto bi plaho simpatično. Na FTV-u. ''Klinton je rekla...'', ''Državni sekretar je došla...'' i sl. A dok je ''državni sekretar došla'', ne ekranu stoji ''državna tajnica''. Šta bi sa gospođa, ili bar sufiksima -ova, -ka, -ica... - nije utvrđeno.

11.10.2010.

Gay je ok, ili...?

Imam ozbiljan problem u svojoj glavi na temu homoseksualnosti. Ukratko, svodi se na pitanje je li gay ok ili nije?

Svi razlozi su poznati, sa svih medicinskih, moralnih, društvenih, vjerskih i ne znam kakvih aspekata. Nemam ja tu ništa da dodam ni oduzmem. Moj problem je lične prirode, ne mogu da se definišem na tu temu, a ja ne volim nejasne situacije u svom životu. A ovo je jedna od tema kad mi je najljepše kad je gurnem pod tepih i kad se ružno osjećam u društvu koje na tu temu razgovara.

Otprilike ovako: prije petnaestak godina sam se užasavala. Sve mi je to bilo bolesno i nisam to mogla da svarim uopšte. Danas ne mogu da svarim da neko organizovano napada ljude zato što su homoseksualci. Mislim, nisam ja ni prije 15 godina bila spremna da nekog kamenujem zato što mu je seksualna orijentacija drugačija od moje, ali su mi recimo fašistički štosovi na tu temu bili ludo zabavni. Danas su mi uglavnom neugodni. Ali mi je i danas neugodno da se paradira ulicama zato što si gay. Meni to i dalje nema smisla, bez obzira na sva racionalna objašnjenja. Najduže i najkonstruktivnije polemike na tu temu sam vodila sa sestrom, koja je apsolutni pobornik ''gay prava'', da to tako uslovno nazovem i koja mi je prvo histerično objašnjavala i objašnjavala, urlala na mene i svađala se, a onda kako godine odmiču sve strpljivije i razložnije i... Elem, ako treba da biram između queer festivala i vehabija, nemam dilemu – apsolutno sam za queer festival; ako treba da biram između beogradske parade i huligana, opet sam na strani ovih prvih, ali...

I dalje je peder vrlo uobičajena riječ mog idiolekta, i dalje ja prepričavam viceve na zadanu temu, i dalje ja riječ peder koristim u smislu negativne karakterne kvalifikacije.

Koliko god se ja trudila da sebi objasnim, ili da prihvatim kad mi neko drugi objasni, da je to najnormalnija i najprirodnija stvar na svijetu, nešto duboko u meni to ne prihvata. Na teoretskom planu – sve je to potpuno u redu, kada bih trebala da argumentujem u kakvoj raspravi – nema tog homofoba koji bi me nadgovorio, ali... Negdje deep, deep inside ima neki otpor neograničeni. Bez obzira što lično poznajem ljude, bez obzira što ih volim, bez obzira što sam ih prihvatila takve kakvi jesu, sve to bude u redu dok ja ne vidim neku intimnu situaciju. Onog momenta kad ja vidim dva muškarca u zagrljaju/poljupcu/seksualnom činu – meni nije dobro i gotovo. Sve teorije i argumenti padaju u vodu – džaba je.

Dalje, kad se kaže gay, ja i dalje mislim na muškarce; nekako o ženama uopšte ne razmišljam. I to nema nikakve logike i ne znam zašto je tako, ali je tako. Mada mi jednako nije dobro kada ugledam intimnost između dvije žene.

Najveći problem imam onog trenutka kad treba da se izjasnim je li uredu da ljudi u gay brakovima imaju djecu. E tu se izgubim potpuno. Ja i dalje mislim da nije u redu da dijete raste sa dvije majke ili dva oca, a onda mislim da je to puno bolje od disfunkcionalnog braka majke i oca i - eto ga! Opet sam u začaranom krugu.

Imam problem i sa biseksualnošću. Tu tek ništa ne razumijem.

I sad ja mogu do prekosutra ovako da naglabam, ali suštinu izbacih iz sebe i opet mi nije bolje, a meni je obično bolje kad nešto ispljunem iz sebe, zato to i radim. I ništa i nikako da mi se razbistri.

Ima li ko raspoložen da pripomogne? Samo bez fašističkih uleta i na koju stranu, alergična sam...

11.10.2010.

PP

Potroših neograničenu količinu vremena da izbrišem privatne poruke, s tim da poslane ne možeš izbrisati uopšte. Ja sistema, svaka vam čast! Halo, administracija, bi l' se šta moglo uradit' na ovu temu?! Ko ovo smisli, ljubi ga majka...

10.10.2010.

Needles and Pins

09.10.2010.

Ni živa, ni mrtva, ni pomorac.

Dragačevska kleka - vjerni saveznik u borbi protiv temperature. Naj ti je bolje piti iz zdravstevnih razloga.

08.10.2010.

Sjećanja na moje tužne kurve, Gabriel García Márquez:

''Čitajući Ožujske ide naišao sam na zastrašujuću rečenicu koju autor pripisuje Juliju Cezaru: Nemoguće je ne postati onakvim kakvim te drugi smatraju. Nisam uspio potvrditi njeno ishodište u samom djelu Julija Cezara, ni u djelima njegovih biografa, od Svetonija do Carcopina, ali vrijedilo je saznati. Njen fatalizam, kojim sam se za života vodio, u mjesecima koji su uslijedili dao mi je odlučnosti...''

08.10.2010.

Ožujske ide, Julije Cezar:

''Nemoguće je ne postati onakvim kakvim te drugi smatraju.''

08.10.2010.

Danas sam zla.

I zločasta. I bezobrazna.

07.10.2010.

Niti šta dodati niti oduzeti...

Sve ovako, pa još malo gore...

ILI DEMOKRATSKI ILI POŠTENO

06.10.2010.

06.10.2010.

Postizborna kampanja by Estragon II

E haj sad da se fatamo tespiha, krunica, brojanica, da se dovi i metaniše svu noć, da se doziva Biblija i Kuran i Talmud i vudu magija i sihre i svi sveci i sve sile čiste i nečiste, e ne bi li nam sutra izglasali ukidanje tih viza, pa da se lijepo iz ove zemlje razbježimo u 3 pičke materine! Pa nek prebrojavaju listiće i raspoređuju pozicije i sami sebi vladaju, majke im ga nabijem koalicijske svima odreda!

05.10.2010.

Beckett...

Vesna Janković, 2. 10. 2010.:

''Apsurdna tragedija Čekajući Godoa, danas je jedna od najviše izvođenih u civilizovanom svetu, trenutno se igra na 59 evropskih scena.''

05.10.2010.

Postizborna kampanja by Estragon a.k.a. Izbori su turbo folk

folk je narod
turbo je sistem ubrizgavanja goriva
pod pritiskom u cilindar motora
sa unutrašnjim sagorijevanjem

turbo folk je gorenje naroda
svako pospješivanje tog sagorijevanja
je turbo folk, razbuktavanje najnižih strasti
kod homo sapiensa

muzika je miljenica svih muza
harmonija svih umjetnosti
turbo folk nije muzika
turbo folk je miljenica masa
kakofonija svih ukusa i mirisa
ja sam mu dao ime

alkohol je turbo folk
koka-kola je turbo folk
pečenje na ražnju je turbo folk
porno-šopovi su turbo folk
nacionalizam je turbo folk
rejv-parti je turbo folk
etno-džez je turbo folk

folk je narod
turbo je sistem ubrizgavanja goriva
pod pritiskom u cilindar motora
sa unutrašnjim sagorijevanjem
ja nisam izmislio turbo folk
ja sam mu dao ime

Adolf Hitler je turbo folk
trgovina ljudskim organima je turbo folk
kriminalci su turbo folk
marlboro je turbo folk
silikoni su turbo folk
kokain je turbo folk
džipovi sa niskoprofilnim felnama su turbo folk

sistem ubrizgavanja goriva pod pritiskom
u cilindar motora sa unutrašnjim sagorijevanjem

turbo folk je gorenje naroda
svako pospješivanje tog sagorijevanja
je turbo folk, razbuktavanje najnižih strasti
kod homo sapiensa
ja nisam izmislio turbo folk
ja sam mu dao ime

glasački listić koji omogućuje svakoj budali
da ga ispravno popuni je turbo folk
tetoviranje, pirsing i bodiart su turbo folk
auto-otpadi su turbo folk
seks-trefiking je turbo folk

registracije sa malim
ili okruglim brojevima su turbo folk
Mek Donald je turbofolk
kladionice su turbo folk
przionice kafe su turbo folk
zlato i drago kamenje su turbo folk

Evrovizija je turbo folk
hiperxafsi su turbo folk
stadioni su turbo folk
sapunske serije su turbo folk
modni kreatori su turbo folk
politički xafsing je turbo folk

ja nisam izmislio turbo folk
ja sam mu dao ime

05.10.2010.

E, tugo jesenja...

Imamo mi taj zavičaj. Korjenima. Mnogo nas je u životu koštao, ali džaba. Čista ljubav. I onda ona meni danas nabaci kako su nam i u to dirnuli... E pa znaš šta... Lijepo mi to kosti pojede.
Da se ne lažemo, sad i odavde, u ovom trenutku i sa ove pozicije, slabo ja tu šta mogu uraditi. Ali što sam osjetljiva na to... Malo je reći... Hajde što su nam ga oslobodili, ali što sad naša govna po njemu smrde... E od toga mi hoće nešto biti...
Dokle god postoji makar nestvarna, makar imaginarna, barem namaštana mogućnost da se tamo pobjegne, a makar se ona nikad ne desila - ja sam u ravnoteži.
Taman da to nikad ne bude, ja se često uljuljkam nekim polusnom ili nekom polujavom da mogu poslati sve u pizdu materinu, od šefa do posla, od telefona do interneta, od betona do naroda, od saobraćaja do sastanka; kupiti ovce i blejati s njima po tim livadama, grickati livadarku i lisičji repak i brojati zvijezde ispružena na livadi koliko sam duga i široka. Skupljati šljive i brati kruške divljake, tresti drenjine, brati crijemušu i piti vodu sa izvora, posaditi krompir i skupljati zlatice, zapatiti 'čele, ili šta već.
Ne sekira mene ta kompromitacija porodičnog imena, jebe me se, svi smo mi priča za sebe, ali to da se dira u šta se nikad diralo nije, da ama ništa pod milim Bogom ne može ostati sveto i neukaljano, eee... To je već drugi par opanaka. Da se prežderava što je vazda gladno bilo, da se otima što ni sanjati nije moglo...
E čuj probijaju put, krv im jebem...

05.10.2010.

Spe'takl

Zatvaramo firmu, idemo na svadbu u međedovinu. Džematile. Logično. Šta nije jasno? Zatvori se državna institucija i ide se na svadbu. Normaaalno. Ženi nam se Vukota. Ustvari, Vukota se već oženio, no nas nije zvao među ostalih >300 zvanica, pa ćemo danas da idemo na reprizu.

Pošto je u mene mi ljube o'skora preživjela jedan sličan kulturno-umjetnički događaj, u međedovini next to ova u koju mi idemo, ja odlučih da se psihički pripremim, a na osnovu dosad poznatih iskustava.

Sve su moje poljuljane kosti
drvosječa bio u mladosti
danju žag'o i balvane slag'o
sunce zađe, ja odo kod Slađe

Ref. 2x
Malo Slađa, malo Zorka
malo trupci i motorka
popije se više koja
eto, đe je snaga moja

Sad se čude sto sam oronio
u svemu sam tada pregonio
po dvije žene ljubile su mene
pustim Zorku, uhvatim motorku

Ref. 2x

Curo Slađo, pojeli te vuci
čašica mi sad igra u ruci
ostario, sve ode do vraga
srce hoće, al' izdade snaga

Ref. 2x

 

04.10.2010.

Ma ništa novo, ali...

Grdno mi zasmeta odjava večerašnjeg izdanja 60 minuta. Parafraziram:

Bakir Hadžiomerović, glasnogovornik SDP-a, pardon urednik Informativnog programa FTV-a, koji nikad za nikad nije naučio upotrebu vokativa: ''Vi znate da je u ovoj emisiji premijerno izveden spot Dubioze kolektiv (kreketaljke SDP-a, prim. aut.) Vratiće se Valter?''

Zlatko Lagumdžija, oduvijekni, doživotni, vrlo aktuelni i vjerovatno posthumni predsjednik SDP-a, stranke koja je, po svemu sudeći dobila najveći broj glasova bh. birača, dižući ruke i smiješeći se: ''I evo vratio se!''

I ide spot...

Mislim, sve u redu, ali mora li tako jeftino, prozirno, a uvijek pod krinkom objektivnog novinara, objektivnog medija, nezavisnog servisa, najboljeg benda politički angažovanih tekstova...

Nešto mi... Ono baš...

03.10.2010.

S ceste...

Uglavnom sam se slabo izduvala cestom, usrali su mi se u ćeif čim sam krenula; 45 minuta sam izlazila iz Sarajeva, jerbo je sve zakrčilo autobusima koji iz unutrašnjosti jure na predizborne mitinge u prestonicu. Ja stvarno nisam vjerovala da to postoji dok se lično ne uvjerih. Narod zna, pa krcat autobus. Pa drugi, pa treći, pa sedmi... Država za čovjeka, pa krcat autobus, pa tako redom...

E kad se dohvatismo brdsko-planinsko-ruralnih predjela, pa kad ugledah plakate po šumama i po tarabama; i po garažama i po šupama; i kapijama i avlijama - zanijemih načisto, više nisam imala snage ni da rondam. I taman shvatih kako kao nema dalje, kad baja pokrio kuću pa na sljeme udario zastavu. I to ne jednu nego 6. Ni državnu, ni nacionalnu, no partijsku. Na jebenoj mu krivini kuća, pa ne mogoh slikati, bez da mu u dvorište uđem, a nešto mi se takvom domaćinu u dvorište ulazilo nije.

Elem, danas na ovoj ljepoti, umjesto da jasam po crnogorici i ova zakatranisana pluća čistim, ja odglumih savjesnog građanina i vratih se ranije, e da bih na izbore stigla i opciju koja nikad svjetlost dana ugledati neće - zaokružila...

I opet me grize savjest što im lijepo ćune ne iscrtah, ćune velike, ćune male, ćune obrezane, ćune integralne, ćune dlakave, ćune depilirane; ali sjeba me neka baba u onoj kutiji do moje; sve one liste gleda, a sve u moje viri. A na glasačkom mjestu gužva neviđena. A meni za crtanje ćuna treba bruka vremena. A baba me gleda. I ja zaokružim to što zaokružim, k'o velim - možda gleda da prepiše, pa jedan manje što zna... Za uhar je.

01.10.2010.

Predizborna kampanja by Estragon VIII

Čitam juče u Slobodnoj Bosni kako je ovo kao najprljavija predizborna kampanja dosad. Jedan od argumenata je da se više ne bira ko će kome šta reći, pa je tako Radončić rekao Tihiću da je retardiran, a ovaj njemu da je lopov.

Da je, bogdom, prvi put tako, to bi značilo da je ovo najčistija predizborna kampanja dosad, jer su konačno počeli govoriti istinu jedan drugom u lice. Nažalost, to je budalaština i farsa, kao i sve dosad, a Suljo i Fahro će koalirati koliko prekosutra, čim kakav zajednički interes ugledaju; pa još ako ih reis opomene, ih! Ima da postanu i najbolji jarani, bez obzira što Tihić Radončiću za predizborne kampanje pruženu ruku ostavi da visi u zraku. I to nekoliko puta.

Ja lično mislim da je najprljavija po nekim drugim kriterijima:

1) nikad toliko govana nije učestvovalo u trci;

2) nikad državu toliko nisu zaprljali.

Nemaju više na šta da se kače, jer su svi stubovi, zidovi, bilbordi, drveće, trafike, trafoi, vozila, izlozi,... začepljeni do posljednjeg kvadratnog milimetra. E sad su udarili štafelaje duž glavne saobraćajnice. Komentarišem to jutros sa Superdlakavim uz kafu i skontamo da bi vrijedilo biti uhapšen da sprdačinu istjeramo do kraja: obučemo zamazane radne mantile, nabijemo ''umjetničke'' kape, uzmemo kistove i palete i zadamo se ukrašavati ih po tim postavljenim štafelajima.

Kako bilo da bilo, izbori su prekosutra, a ja još ništa pametnije od uništavanja glasačkog listića nisam smislila. Za ove još neodlučne poput mene, evo jedan link koji mi se učinio kao koristan putokaz:

OČISTIMO PARLAMENTE OD NERADNIKA

U međuvremenu, odoh ja opet da se malo izduvam na cesti, možda mi se i razbistri...

Waiting for Godot

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."