Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


30.11.2010.

Gogo u inspiraciji

Najbolje obožavam (a la Radovan III) svestručnjake i sveznalice i experte za sva životna pitanja, a čija su znanja utemeljena na principu: ''Nisam jeb'o, al' sam gled'o, jes' meraaak!''

29.11.2010.

All my heroes

Nađem ovo maloprije, gledam, slušam i sve kontam kako bih ja tu voljela vidjeti još i Stinga i Millera pride (malo li su Clapton, Knopfler i Collins!!!)... 

A onda nađem ovo: 

Aiii...

28.11.2010.

Koševske impresije

Ispred zgrade mrtvačnice i prosekture stoji kombi KJKP ''Pokop''. Čeka da odveze zemnu košulju neke duše što se upokojila u Gospod(in)u. S leđa, iz zabrane, dojuri nadrkani taksista (mercedes, naravno) i nervozno trubi, maše i psuje vozaču Pokopovog kombija.

Zgrožena ovom taxi-epizodom, pita me prijateljica a kako znam da je neko blago preminuo u Gospod(in)u, a nije preselio na Ahiret. ''Jednostavno'', kažem. ''Po njih dolaze Bakije. U Sarajevu smo se i u smrti podijelili.''

Naljuti se ona tu na mene, i taman krenu da me demantuje, kad izlaze uplakani pokojnikovi dragi. U dubokoj crnini. Zanijemi za čas moja druga, pa veli: ''Od ovih tvojih konstatacija o podjelama, jedino me više ispizdi to što si uvijek u pravu.'' 

I mene...

27.11.2010.

Neću sad ništa pravit'!

25.11.2010.

Ne d'o ti Bog da te šta zaboli...

Nakon punih 7 dana uspjela sam doći do ''sobnog ljekara'' moje bake. ''Sobni ljekar''! Informacije o pacijentima se mogu dobiti od 13.00 do 13.30 h. Tako piše na ulaznim vratima klinike. Informaciju možete dobiti isključivo od sobnog ljekara, ostali zaposlenici nisu nadležni za izdavanje istih. Posjeta pacijentima je od 14.00 do 15.00 h. Za vrijeme posjeta sa bolesničkih kreveta su skinute liste, tako da nema načina da utvrdite dijagnozu i terapiju. Klinika je bila zaključana do 14.00 h. Gospodin sobni ljekar me primio u 15.05 h na cijelih 30 sekundi, te nakon 7 dana čuh dijagnozu i prognozu. Sreća i Bog, te imam i ja nekakve škole, pa sam razumjela tu poluminutnu recitaciju na latinskom.

Naravoučenije 1: ostavite svaku nadu vi koji u sarajevske bolnice ulazite.

Naravoučenije 2: kad imate nekog u bolnici, uzmite neplaćeno odsustvo s posla ako ikad išta želite saznati i pomoći bližnjem svom.

19.11.2010.

iSTRESanje

Na sve probleme o kojima nemam više snage ni da mislim, a kamoli da o njima govorim, danas mi se desi još jedna... situacija, recimo, nemam ja više riječi ni za šta...

Usred najveće gužve na poslu me nazove socijalna radica (sic!) iz gerontološkog centra, čiji je moja baka štićenik, da mi kaže da je baka zadržana na Angiologiji. Otkud moja baka na Angiologiji, zašto je zadržana, dokle, šta se dešava - ne kaže.

Par sljedećih sati potrage za informacijom i za bakom odvelo me na Kliniku za vaskularne bolesti gdje sam našla baku ostavljenu kao ničije kuče. Bez pidžame, bez pribora za ličnu higijenu, bez dokumenata, bez papuča, bez igdje ičega, žednu i smrznutu; potpuno izgubljenu i prestravljenu, kako drhti kao listak u nekoj sobi na nekom krevetu. Da sad mnogo ne detaljišem, nikako ne mogu da se otrgnem misli šta bi bilo da nisam bila u Sarajevu... Da ovako, kad ne mogu drugačije, pitam vrle socijalne radnike: Imate li majku, jebem li vam majku vazda?! Je li vam ikad palo na pamet da... ... ...

Nakon sve te muke i košmara, pokušavajući na klinici riješiti administraciju, desi mi se čudo neviđeno. Natrčim na normalnog, ljubaznog, profesionalnog ljekara koji odvoji svoje vrijeme da mi objasni šta, kako, zašto, otkud... A ne znam ga. A ne zna ni on mene. A ni kovertu me ne zgurah. I niko me nije posl'o. Čudo neviđeno. U mojoj prebogatoj bolničkoj istoriji na ovakav slučaj još nisam naišla.

Nakon nekih sedativa, par sati sna, neizbježnih objašnjavajuće-smirujućih telefonskih razgovora s roditeljima i sličnih aktivnosti, odbijajući se kao loptica o vlastitu stvarnost, uključim TV, tek da nešto drnda, da me prije opet u san prenese. Natrčim na fim ''Gori vatra'', opet ga odgeldam, i bez obzira na sve mu manjkavosti, a s obzirom na moje super stanje - ujebe me i on načisto.

Saznam još i da su SDP i SDA napravili veeelikačku koaliciju. Pa samo da priupitam i ove silne SDP glasače: Šta imaaa, ljevica?

Na to još natrčim i na OBN. Između ostalog, tu saznam da u Sarajevu postoji izvjesna jetseterica. To ga, valjda, dođe zanimanje. Profesija, jebao te život. Veli jetseterica da svima koji slave želi Bajram Šerif Mubarek Olsun i svega, svega, i ljubavi i zdravlja i sreće i seksa i para. Aferim, jetseterice 'vak'u čestitku još u vijeku ne čuh. Nakon još par minuta sličnih veleumnosti, zažalih što nisam neka vlast staljinističkog tipa da tu vajnu kuću stavim van zakona, a glavnog urednika pošaljem u kakav gulag... Zajedno sa socijalnim radnicima iz drugog pasusa.

I sve tako redom... rekla bi pokojna Desa.

Dan za danom, život je mora, živeti se moooraaa. Pa da... rekao bi Cane.

18.11.2010.

K'o da me Kusta režir'o...

Drugi se jebu, a ti se, Gogo, kupaj...

18.11.2010.

Da mi je da razmahalam...

Ucrvaću se od mahalske znatiželje dok ne vidim Anđelinin film. E šta ga ona o ratu snima svako jutro na mermernom ćošku Američke ambasade, sa Radončića falusnom kulom u pozadini, na raskrsnici sa 20-ak uključenih semafora u 8 ujutro kad vas narod ide na posao i kad na toj raskrsnici ima 316 automobila, da mi je samo znati... Slika i prilika ratnog Sarajeva!

Ili ono što sam ja o filmu pročitala nema veze s mozgom, ili ćemo gledati nešto što nema veze s mozgom...

(Nemam pojma zašto, ali već vidim kako glavna glumica posljednjim atomom snage ulijeće na kapiju američke teritorije (tj. Američke ambasade, i to u izadnju ovakvom kakvo je sad), dok na vjetru i pod kuršumima vijori američka zastava, a njen progonitelj stiže 3 sekunde poslije nje, taman da zalijepi njušku na ogradu, dok ga svemogući američki vojnici gledaju s prezirom. Ide happy end pod američkim okriljem...)

17.11.2010.

"Say a little prayer for you", episode 2

Ne bih dala onu moju Najljepšu za vas YouTube, časna pionirska. Ne samo da žena ima opciju pretraživanja prema otpjevanoj melodiji, nego ima i opciju pretraživanja prema prepričanoj melodiji i izmišljenom tekstu!

 

14.11.2010.

Ljuta

Odavno sam navježbala da je glupost neuništiva. Da je beskonačna, takođe. Da je jedina konstanta u svemiru. I sve tako redom. Koliko god se trudila da se s tim izmirim, redovno me izbija iz cipela. Kad se neki moji prijatelji izlude, volim njihova duhovita ili cinična retorička pitanja tipa: ''Kako čovjek može da živi kad je toliko glup? Zašto se on ne ubije, jebo te?!'' (Vladimir, 12. 11. 2010.) Na tu vrstu fašizma ni ja nisam imuna. Nego, sad na ovo imam amandman...

Kvaliteti neuništivosti, beskonačnosti, konstantnosti pripadaju još jednoj ljudskoj osobini: bezobrazluku. A ja sam shvatila da me jedino bezobrazluk potresa više i od gluposti. Bezobrazluk i glupost su u kombinaciji apsolutno nepodnošljivi. Međutim, bezobrazluk krasi i mnoge inteligente koje znam, a taj je još strašniji od bezobrazluka glupana. Taj je izgrađen svjesno, pritom još i njegovan. Njim se igra, poigrava i razigrava, njim se čak i ponosi, njim se odnose pobjede nad svakom pristojnošću i plemenitošću, nad svakom dobrom namjerom. Protiv njega ne može da se bori nijednim kvalitetom, pred njim padaju u vodu sve vrline i svi argumenti. Sve bitke sa bezobrazlukom su unaprijed izgubljene.

A ja sam čitav dan u nekom stanju akutne ispižđenosti jednim bezobrazlukom. I nikako da prođe. I onda usput načuh još jedan... A oba od dragih mi ljudi... Hm...

12.11.2010.

Narodna lirska deskriptivna iz istočne Bosne, okolina Rogatice

Jaoj, moja džigerice bijela!

A od crne ni habera nejma!

Nešto me jutros pogodi...

10.11.2010.

Nema Ibre

Dokle mi sjećanje seže, najbolji vic koji sam u životu čula je onaj pretpotopni kad Mujo kopa kanal, a Suljo ide za njim i zatrpava. Naiđe Haso, pa pita: ''Šta to vas dvojica radite, to nema nikakve logike?!'' Na to mu Mujo veli: ''Ima, ima logike, samo nema Ibre da meće cijevi.''

E u ovoj državi sve funkcioniše na principu Ima logike, samo nema Ibre da meće cijevi.

Juče su mi usred bijela dana, u centru grada, pred po firme i firminih kamera i nekoliko očevidaca, obili The Škljocu. Njih trojica klinaca, 16-17 godina, zaletjeli se na mp3 player; izletio portir u u mene mi firmi i rašćer'o ih. Zvao muriju,  murija se grohotom nasmijala, na pamet im nije palo da dođu zarad obijenog Škljoce.

Dovučem se sinoć nekad kući, sva ovako krepana, a za vratima zadjenuta žuta poštanska obavijest da dođem po pismenu pošiljku. E nazdravlje, mislim se, počele i moje saobraćajne kazne stizati, k'o i Verterove...

Maloprije, po ovom strašnom sudu and kijamet danu od vremena odem na glavnu poštu da vidim šta mi je poslano. Tamo, normalno, čestitka od MUP-a KS, Uprave policije, Sektora uniformisane policije, Jedinice za saobraćaj, Odsjeka za video nadzor. ''Golem li si, gospodine!'', sad bi rek'o moj ćaća.  Obavijest o učinjenom prekršaju. Brzina 64 km/h.  Dana 8. 8. 2010. u 21:59:36 h. Od sve muke, zavalim se od smijeha. Ja ideju nemam gdje sam juče bila, a ne prije 3 mjeseca.

(Hvala blogu, naknadno utvrdih da sam bila i vesela i da sam o'lično prošla samo s kamerom, da su me uživo zaustavili da duvam, sad bih bila i bez vozačke. Ali to znam ja, zahvaljujući blogu, je l'?! Oni o tome, normalno, nemaju pojma.)

U policijskom fermanu stoji još 300 čuda. Nekoliko puta se taj pravno-birokratsko-administrativno-bold-underline-italic napis mora iščitati da shvatiš šta se hoće zaboga, š'o bi reko Fejzo Softa.

Elem, hoće se sljedeće: ako je neko drugi vozio The Škljocu, a ne ja - da ga ja prijavim. I da onda njegove generalije dostavim u roku od 3 dana od prijema obavijesti. Pošto mi to zazvuča a la ima logike, samo nema Ibre da meće cijevi, ja pokušah doći do još koje informacije putem telefona. Osim što sam potrošila grdno vrijeme, okrenula 100 brojeva iza kojih čuči ili fax ili organ čija to nije nadležnost - nikakve druge vajde nemadoh. Nešto informacija dobih od u mene mi šefa koji je imao slično iskustvo. Zaključak: ako ne'š nikog tužakat', sjedi i čekaj kaznu, doći će ti na kućnu adresu. Valjda. U kom roku, kolika kazna, na osnovu čega, gdje je materijalni dokaz, ima li kakva slika vozača sa te kamere, ima li ikakva slika, etc. - odgovori na sva ta pitanja su u domenu nema Ibre... Iliti nema informacije. ''Gospođo, to nije naša nadležnost.''

Ako kriminalna djela nisu policijska nadležnost, ako zaštita građana nije policijska nadležnost, ako... Ma ima, ima logike, samo nema Ibre da meće cijevi...

08.11.2010.

Hajdučki rastanak

Raskovali su me. Od blata će me praviti.

07.11.2010.

7. 11.

Raskovali su me.

05.11.2010.

04.11.2010.

Narodna junačka kružnomejlna književnost

Kako je hećim Torabije pomogo formiranje vlasti u BiH

                                    Nepoznati pjevač, okolina Sarajeva, početak 21. vijeka

Mili bože čuda velikoga

U čestitom šeher Sarajevu,

Gdje se diže kula Radončića

Gdje stoluje silan Bakir paša

Bakir paša i Željko subaša,

Dogodi se čudo neviđeno

Neviđeno i nedoživljeno.

 

Pukla priča svuda po čaršiji

Da je stigo hećim iz daleka

Iz Maroka crnog i ponosonog

Te da liječi rane od bolesti

Od bolesti, tuge i žalosti.

Kad to čula sarajevska raja

Pohrlilo veliko i malo

Pohrlile bule i kadune

Sve gospođe i gospoda redom,

U dvoranu što je Zetrom zovu

U dolini brda Koševskoga,

Da dohvati ruku hećimovu

Da osjeti energiju njenu.

 

Ulaz bješe samo jedna marka

A tretmani zabadava dani

Samo hećim vodu naplaćivo

Što je š njome bolesti sapiro.

 

O tome se rastelali avaz

Širom lijepe rosne zemlje Bosne

Snimale su kamere reklame

Pa puštale na TeVe ekrane.

 

Glas je stigo iz Saraj’va grada

Do centrale Dodik Milorada

Milorada od Laktaša grada

Banjalučkog vožda i kadije.

 

Kad je Mile glasa zaprimio

On zaziva brata Vasić Rajka

Silnog Rajka na peru junaka

Da on sprema svitu i bratiju

Te da kreću mrskom Sarajevu

Ne bil’ hećim znao misli sredit

Pomoć Milu s kim vlasti uredit.

 

Glas je stigo s olimpijske Zetre

Do centrale Zlatka Lagumdžije

Silnog Zlatka, jalijskog junaka

Sarajevskog gospona i druga.

Kad je Zlaja glase zaprimio

On zaziva pobratima Željka

Komšić Željka bosanskog ‘rvata

Da on sprema svitu i bratiju

Te da kreću Zetri olimpijskoj

Ne bil’ hećim znao misli sredit

Pomoć Zlaji s kim vlasti uredit.

 

Kad je bila nedjelja popodne

Dv’je se svite u Zetri pobiše

Dva se ljuta sukobiše vuka

Bahat Mile i jalija Zlaja

Ko će kome vlasti preoteti.

 

Kad to viđe hećim Torabije

On poziva dva ljuta dušmana

Da izmiri i misli im sredi.

Gleda Torab dva grozna junaka

Te se misli kome pružit lijevu

Kome lijevu kome ruku desnu.

 

Utom pade hećimu na pamet

Da on tamne ukrsti si ruke

Te da obje podjednako dade

Kako Zlaji tako Miloradu.

 

Kad su vuci dotaknuli ruke

Milina im prostrujila tijelom

Te se vide očima drugijem.

Tad im velihećim Torabije:

Vidite li mili poglavari

Da ste džabe kavge zametali

Zametali, svoju krvcu lili

Vi ste braća po svom uvjerenju

Oba jeste soc’jal demokrate

Oba jeste čestite delije.

 

Te manite kavge i belaja

No idite i vlast formirajte

Sebi bratski sevap učinite.

Kad to čuše dva bivša dušmana

Ruke šire u lice se ljube

Za junačko pitaju se zdravlje.

 

Željko Komšić Vasić Rajka fali

Vasić Rajko Komšić Željka brani.

 

03.11.2010.

Naseravajući post

Naserem se ja na:

1. jednosmjerne ulice;

2. jednosmjerne komunikacije;

3. jednosmjerne emocije;

4. i uopšte na sve koji:

    a) kroz svoj život voze jednosmjerno;  

    b) i kroz moj pride. U pogrešnoj traci, jakako.

Na ove četvrte pod b) se posebno naserem.

03.11.2010.

Estragon feat. Frida Kahlo

"I drank to drown my pain, but the damned pain learned how to swim, and now I am overwhelmed by this decent and good behavior."

02.11.2010.

Srećan Ti rođendan!

Kad mi čovjek pošalje poklon za moj rođendan, gane me i što je mislio na mene, i što se sjetio, i što je odvojio vrijeme, i što je iz daljine i što je tempiran i što je još pogođen 100%.

Ali kad mi čovjek pošalje poklon za svoj rođendan, i kad me gane i što je mislio na mene, i što se sjetio, i što je odvojio vrijeme, i što je iz daljine i što je tempiran i što je opet pogođen 100%... Ja... Ja se zbunim i upadnem u euforiju i pokušam da to podijelim, onda njega nema, onda se pojavi, onda se pojavi istovremeno svukuda, onda se ja pogubim... Ja... Ja nemam pojma. Samo sam glupa.

01.11.2010.

Estetika pregorenog

Kvarcajmo se do melanoma!

Ponekad mislim da bi glupost trebalo tretirati krivičnim zakonom...

Waiting for Godot
<< 11/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."