Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


10.12.2010.

Jah...

Nikad Sarajevo nije tako čisto kao kad navuče bijelu bundicu. Ni u proljeće kad behara, ni ljeti kad se zeleni, ni u jesen kad su boje najživopisnije. Većina sarajevskih fasada je siva, siva; posljednjih godina sivi su i ljudi i nebo i ulice, ništa se više ni od čega ne razlikuje; ali kad zabijeli -  e to je druga priča.

Prije nego dimnjaci, toplane, auspusi i ne znam kakve sve izduvne cijevi ne okade snijeg; prije nego iznenađeni KJKP ''Rad'' saspe sve soli što ima; prije nego jugo napravi bljuzgavicu, traje zimska idila.

Ako išta volim u Sarajevu, to je prvi bijeli snijeg. Još kad mrzne i vedri. Ne traje ta bjelina zadugo, osim ako ne pada danima. Ali kad ovako zabijeli, Sarajevo je najljepše... A i smrzlo je solidno. I čini mi se da će da izvedri. Bar tako sad izgleda moj vidik put Gorice. Trudim se da ne vidim zemlju, i onda ostanu samo bijeli krovovi i okićeno drveće. A u kancelariji lijepo, toplo i ušuškano, u prozorskim oknima razglednica; posao stoji, a ja blebećem...

A blebećem zato što mi se i u ove moje rijetke ćeifove mora nešto usrati. Jest da me noga toliko noćas boljela da ništa nisam spavala, ali sam ustala srećna zbog snijega kao kad sam imala 10 godina i danima iščekivala da padne. I onda umjesto da trčim na sankanje i jurišam da pravim Snješka, ja shvatim da je The Škljoco okovan i snijegom i ledom i da vas komšiluk već uveliko struže, mete, turira, zagrijava; da sam, kao po običaju u tim aktivnostima jedina žena; da me karburator opet handri. Ništa se ja ne dadoh omesti, sve mi prekrasno, pao je snijeg. I onda otvorim Škljocu da uzmem strugalicu i ugledam četku za snijeg. I ta jebena četka je njegova...

E jebo me snijeg...

Waiting for Godot

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."