Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


Ponešto o ždralovima...

Riječ origami japanskog je porijekla i spoj je glagola ''oru'' (saviti) i imenice ''kami'' (hartija). Označava tehniku pravljenja različitih predmeta savijanjem jednog ili više listova hartije, koja je istorijski vezana za pronalazak hartije u Kini 105. godine. Hartija se u Japanu
prvi put pojavila 610. godine, a donio je jedan budistički sveštenik. Kinezi su hartiju pravili od kore drveta, dok su Japanci koristili pirinač: tako su dobijali mekši i otporniji materijal, savršen upravo za presavijanje. Najstariji komad origamija za koji se danas zna potiče iz 714. godine i pokrivka je boce za sake (japansku rakiju) koja se koristila prilikom vjerskih svečanosti. Još jedan primjerak iz tog doba je leptir, opet kao ukras na boci za sake. Veoma čest bio je i ''sambo'', mala posuda od hartije u kojoj su se prinosile ponude bogovima. U stara vremena japanske porodice dopisivale su se tako što su pisma pakovale u ispresavijane koverte: svaki klan imao je svoj prepoznatljiv način.
Najpoznatiji i najčešci oblik bio je - ptica ždral. I danas se u budističkim hramovima nailazi na čitave grozdove ovih figura obješenih na zidove, jer ždralovi donose sreću. Postoji vjerovanje da će onome ko ispresavija hiljadu istih ždralova želja biti ispunjena.

29.12.2010.

Nikad hajra od Saraj'va grada...

29.12.2010.

Vozi, Miško!

Dan obećava. Ni prvu kafu nisam kako treba popila, već sam 16 pizdarija napravila.

Prespavam, normalno, iako sam legla k'o kokoška, što bi neki zlobnici rekli, da ih sad ne imenujem, i iako sam sinoć pobjegla s fizičkog. Vala se nisam mogla još i sa tim moriti nakon stosatnog radnog dana.

Sve tako presnoozana ustanem, stanem pod tuš i konstatujem da nema tople vode. E da mi je znati ko mi je bojler ugasio, pojela bih ga na licu mjesta u datom momentu (a beli ja, ko će kad živim sama sa sobom, ali to uopšte nije razlog da ne tražim krivca i psujem na sav glas kako oči otvorim)!

Smućkam onaj nes i nikad ga ne stignem popiti, niti znam kako sam se obukla, ni obula, ni našminkala, pamtim samo da sam tako nekontrolisano tresnula parfem na sebe, da sam momentalno dobila alergijski napad i da mi se to jada od šminke odmah razlijepilo do koljena. Odmah sam se sjetila i epizode zvane Dupli dezodorans, Allyssa feat. Doktorant, ali nebitno...

Radno vrijeme od 8.00 h, ja izlazim iz kuće u 8.15 h; ja kad sam Škljocu ugledala... E haj što je vas okovan s vana, ali što su oni šoferli pendžeri zaledili i iznutra! Pa bi ga k'o biva trebalo ostrugati i s vana i iznutra! E jašta ću. Lijepo nanišanim i napravim 2 rupice u visini naočala i odlučim da vozim po sluhu.

Tri truba odzada - aha, upalilo se zeleno. Šesn'es trubova s prijeda - aha, još naprijed, pa tek onda lijevo - biće da sam se zaletjela u pogrešnom smjeru. Bočni trubovi, sa obje strane - ohooo biće da sam svima sve presjekla. Nema tup. Dobro je. Sreća i Bog izgleda da su ovi svi trubači ustali na vakat i ostrugali taj led za razliku od mene...

Dok sam dobacila do Željezničke, malo se k'o providjelo na bočnim staklima; taman da shvatim da je rotacija zbog lančanog. Komada 4. Ohooo, mašala, dobro je da nisam ja. Još mi 'nako bezobrazno smiješno, vid' levata, vid' vozača, vid' muške pameti... Viđu mene! Može ga Miško 4 kilometra u rikverc vezanih očiju...

Elem, i Škljoco i ja dobacismo do firme u komadu cca oko lapo 9; poslije svih šefova i direktora.

Ukačim se na net,  ugledam Sartoux, a ona me pita ''Kasko si?'', pa se ispravlja. Spišam se od smijeha i lijepo ženi kažem: ''To kasko si mi je na mjeru, taman bi mi bilo, vidjećeš poslije na blogu i zašto...''

Dakle, stvarno se može voziti i svezanih očiju, a koliko je pametno i bezbjedno - o tome nećemo.

E odoh sad da se spičkam i sa ostatkom firme, nešto mi u vazduhu govori da je ovo jedan od onih dana...

Waiting for Godot

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."