Waiting for Godot

Teatar apsurda za 35+


Ponešto o ždralovima...

Riječ origami japanskog je porijekla i spoj je glagola ''oru'' (saviti) i imenice ''kami'' (hartija). Označava tehniku pravljenja različitih predmeta savijanjem jednog ili više listova hartije, koja je istorijski vezana za pronalazak hartije u Kini 105. godine. Hartija se u Japanu
prvi put pojavila 610. godine, a donio je jedan budistički sveštenik. Kinezi su hartiju pravili od kore drveta, dok su Japanci koristili pirinač: tako su dobijali mekši i otporniji materijal, savršen upravo za presavijanje. Najstariji komad origamija za koji se danas zna potiče iz 714. godine i pokrivka je boce za sake (japansku rakiju) koja se koristila prilikom vjerskih svečanosti. Još jedan primjerak iz tog doba je leptir, opet kao ukras na boci za sake. Veoma čest bio je i ''sambo'', mala posuda od hartije u kojoj su se prinosile ponude bogovima. U stara vremena japanske porodice dopisivale su se tako što su pisma pakovale u ispresavijane koverte: svaki klan imao je svoj prepoznatljiv način.
Najpoznatiji i najčešci oblik bio je - ptica ždral. I danas se u budističkim hramovima nailazi na čitave grozdove ovih figura obješenih na zidove, jer ždralovi donose sreću. Postoji vjerovanje da će onome ko ispresavija hiljadu istih ždralova želja biti ispunjena.

17.09.2014.

Ostarjela sam.

Prije desetak godina na nekoj svadbi sretnem prijateljicu s kojom sam bila vrlo bliska u studentskim danima. Poudale smo se u međuvremenu, ona rodila djecu. Pitam kako funkcionišu. Kao brat i sestra, kaže mi.
Svadba odmicala, mi bivali sve pijaniji i razuzdaniji. U jednom momentu pogodi nas neka pjesma i vrisnu meni moja druga na uvo:
- Jooooooj, ženo, kako mi nedostaje da paaatim! Kako mi fali onaj osjećaj neuzvraćene ljubavi!
Umrem budali od smijeha i nikad ne zaboravim tu scenu.
Ja kao da sam tek nadošla. Pričam maloprije sa drugom prijateljicom o nekim desetim stvarima, i samo mi se sve to složi odjednom. „Ko mi to gasi nemire, gdje mi to mladost uvire“ ili kako već pjesnik reče.
Ne mislim da mi fali osjećaj neuzvraćene ljubavi, ni da patim, ali nešto mi fali.
Možda falim sebi takva, tadašnja. Mlada i razigrana, spremna na pizdarije svih vrsta, bespotrebne naročito. To neko kuljajuće nezadovoljstvo mladosti, koje se samo buni, ne razmišlja, u revoltu; ti vječno podivljali hormoni u zategnutom tijelu, ti kompleksi zbog ovakvog nosa i da mi je još 2 cm visine, ta vječna nesigurnost stalno spremna na akciju, taj triger koji ništa ne pokreće, ali koji stalno puca sam.
Neke davne čežnje i neostvarene želje gledam s podsmijehom. Nema ih već neko vrijeme, samo neka laka sjeta zaleprša nad njima. A sve težnje i želje – svedene na realno i racionalno.
I što je najbolje ili najgore, u to jedino nisam sigurna, daleko se ja bolje osjećam u sebi, sa sobom, sad nego tad.
Samo ta neka sjeta... Ponekad..
.

Waiting for Godot
<< 09/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

Korisno

Pearl Buck: "Gramatika je obilježje svakoga čovjeka. Možeš obući i najbolje odijelo, ali govor će te uvijek odati ko si."